Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na različite načine korišten još od polovice 19 st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920. godinu u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrđuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od obične prehlade preko raznih drugih virusnih i malignih oboljenja, u današnje vrijeme se broje u tisućama.

Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnih terapija u koje spadaju terapija ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje naime zbog nakupljanja toksina u tijelu, koje su u normalnim uvjetima oksidirane kisikom. Uz dovoljnu količinu kisika organske tvari razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez problema izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.) toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatnim uzimanjem aktivnog kisika u organizam čiste se nakupine toksina i omogućava normalan rad organizma. Stanje hipoksije također podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljno okruženje za život i rast.

Jednom kad uđe u organizam, ozon u obliku aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu (O₃, H₂O₂, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama, te ih uništava ne škodeći pritom zdravim ljudskim stanicama. Bakterija naime ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka. Kao takva ne može producirati dovoljni antioksidativnih enzima kao što su npr. katalaze i drugi, koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju obrane od zaraze.

Ove tvrdnje o djelovanju ozona možemo sažeti u nekoliko glavnih točaka na sljedeći način:
1. Ozon potiče proizvodnju crvenih krvnih stanica čime omogućuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena po završetku terapije.

2. Povisuje razinu interferona do 9 puta.

3. Potiče stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor).

4. Potiče izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora.

5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterija nema ni približno takav antioksidativni potencijal kao ljudska stanica, što ih čini izuzetno ranjivima na čak i niske koncetracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad 2% ozona.

6. Ozon je jako fungicidno sredstvo.

7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu" strukturu. Ujedno napada i zaražene stanice koje pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal, te ih tako uništava.

8. Ozon pomaže kod prevencija nastanka karcinoma. Stanice koje se brzo dijele, poput stanica karcinoma izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa.

9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razlažući naslage u žilama.

10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigenacija tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije.

11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim tim pospješujući uporabu energije u organizmu.

12. Ozon pojačava antioksidativni enzimski mehanizam.

13. Ozon razgrađuje otrove i produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost uporabe ove tehnologije u ekologiji.

Jasno je da ozon kao takav ima učinak na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više načina. Preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama, jačanjem imunološkog odgovora, te direktnim utjecajem na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teško je nabrojati sve bolesti kod kojih se ozon pokazao učinkovit. Terapija ozonom u ovom trenu priznata je u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti, pa do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji.

Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom pokazujue utjecaj: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis, Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd.

Istraživanje o učincima aktivnog kisika na stanicu možemo podijeliti na glavna područja djelovanja.

Inaktivacija bakterija, virusa, gljivica i protozoa.
O učincima smo već govorili. Ozon je jedan od najjačih poznatih baktericida.

Poboljšavanje cirkulacije
Kod bolesti vezanih za cirkluaciju, agregacija eritrocita spriječava normalan protok krvi kroz kapilare i onemogućava apsorbciju kisika zbog smanjene površine djelovanja. Ozon reducira ili onemogućava agregaciju i vraća fleksibilnost crvenih krvnih stanica. Oksigenacija tkiva povećava lokalni parcijalni tlak kisika i smanjuje viskozitet. Ozon također oksidira i naslage u žilama te omogućava razbijanje toksina i pročišćavanje krvožilnog sustava.

Stimulacija metabolizma kisika
Aktivni kisik povećava brzinu glikolize u crvenim krvnim stanicama. To dovodi do stimulacije 2,3-difosfoglicerata što kao posljedicu ima povećanje količine kisika otpuštenog u okolno tkivo. Također, Krebsov ciklus je podržan zahvaljujući povećanoj oksidativnoj karboksilaciji piruvata što kao posljedicu ima stimuliranu proizvodnju ATP-a. Ozon također ima ulogu u povećanju količine NADH te na taj način oksidira citokrom C. Također dolazi do stimulacije proizvodnje raznih enzima koji imaju ulogu kod neutralizacije slobodnih radikala. Proizvodnja prostaciklina je također stimulirana ozonom.

Stvaranje peroksida
Ozon reagira sa nezasićenim masnim kiselinama u fosfolipidnom dvosloju te na taj način stvara perokside. Postoji sinergistički efekt sa peroksidom nastalim unutar stanice. Lipidna peroksidizacija proizvodi alkokisil i peroksil radikale, singletni kisik, ozonide, karbonide, karbonile, alkane i alkene.

Disolucija malignih tumora
Ozon inhibira metabolizam tumora. Uz to, oksidira vanjski lipidni sloj te uništava stanice raka putem lize stanice.Ozon stimulira konverziju arginina u citrulin, nitrita u nitrate pomažući na taj način fagocitima u borbi sa tumorom. Ti isti fagociti proizvode perokside i aktivni kisik za svoje djelovanje.

Aktivacija imunog sustava
Ozon stimulira proizvodnju interferona i TNF-a(human necrosis factor) te interleukina 2. Interleukin 2 pokreće čitavu kaskadu drugih imunoloških reakcija.

Utjecaj na mikroorganizme

Budući da postoje velike razlike u metabolizmu ljudske stanice i stanice mikroorganizama, logično je i da njihova reakcija na oksidativni potencijal nije jednako uspješna. Kada bismo, radi lakšeg shvaćanja, povukli paralelu između ljudske stanice i automobila, bakterija bi bila veličine kotača tog automobila, a virus veličine matice koja taj kotač drži. Iz morfoloških različitosti proizlaze naravno i razlike u metaboličkim procesima. Mikroorganizmi rijetko koriste kisik kao metabolit, a ako ga i koriste, čine to na puno primitivnijem nivou od ljudske stanice.

Kako je u vrijeme nastanka prvih mikroorganizama Zemlja bila obavijena otrovnim plinovima s visokom koncentracijom CO₂, mikroorganizmi su svoje metaboličke procese razvili prilagodivši se tim uvjetima. Razvojem kopnenih biljaka i morskih mikroorganizama započeo je proces pročišćavanja i oksigenacije atmosfere, koji je omogućio nastanak života na Zemlji kakvog danas poznajemo. Kako smo zagađenjem i emisijom stakleničkih plinova ponovno smanjili koncentraciju kisika a povećali koncentraciju CO₂, približili smo Zemlju uvjetima i stanju kada su se na njoj razvili mikroorganizmi. U okolišu u kojem nedostaje kisika a ima viška toksina i CO₂ naše tijelo troši dodatne količine energije za detoksikaciju, što uvelike smanjuje raspoloživu količinu kisika potrebnog za opskrbu tkiva energijom. U takvom tkivu dolazi do bolesti bilo da se radilo o infekciji ili degeneraciji tkiva u obliku tumorske tvorbe.

Utjecaj na zdravu stanicu

- Svojom građom i funkcijama koje izvršava u tijelu zdrava ljudska stanica uvelike se razlikuje od stanica "nametnika".
- Ona stvara energiju uravnoteženim kaskadnim reakcijama u mitohondrijima koji na svojim membranama postepeno razgrađuje ugljikohidrate koristeći pritom kisik. Prilikom razgradnje jedne molekule glukoze i 6 molekula kisika nastaje 36 molekula ATP-a (adenozin-trifofata). Dakle, naše tijelo samo stvara nascentni kisik, i to ne samo radi oslobađanja energije u mitohondrijima, već i u razne druge svrhe od kojih je najzanimljivija ona u kojoj ga neutrofilni granulociti proizvode u svojim lizosomima kako bi mogli brzo i efikasno uništiti fagocitirane mikroorganizme.
- Uz primjere stvaranja nascentnog kisika u tijelu treba napomenuti i čitave sustave metaboličkih reakcija koji putem raznih enzima i metabolita reguliraju transport elementarnog i nascentnog kisika unutar stanice i time sprečavaju nekontrolirano oslobađanje nascentnog kisika. Stanica ima veliki kompenzatorni potencijal za nascentni kisik u odnosu na mikroorganizme.

U slučaju hipoksije energetska iskoristivost glukoze u stanici smanjuje se za 18 puta i takvom je tkivu nascentni kisik zapravo dobrodošao jer svojim djelovanjem potiče ponovnu aktivaciju Krebsovog ciklusa i time vraća proizvodnju ATP-a u normalu, što omogućuje uspostavljanje metaboličke ravnoteže i ubrzava regeneraciju.