Home O Ozonu Povijest
English Croatian Czech French German Italian Portuguese Russian Spanish Slovenian Hungarian
Greška
  • XML Parsing Error at 1:674. Error 9: Invalid character

Upotreba ozon tehnologije doživjela je najve?u ekspanziju u prehrambenom sektoru 2001. god.

FDA (US Food and Drug Administration - Ameri?ka agencija za hranu i lijekove) je, u lipnju 2001.g., odobrila upotrebu ozona kao antibakterijskog sredstva za dezinfekciju površina koje dolaze u dodiru s hranom, kao i za direktnu primjenu na hrani. Do tada, klor je bio najšire primjenjivani dezinficijens u prehrambenoj industriji.

U preporuci industriji FDA je 2004.g. naglasila da je „ozon je sastojak koji može reducirati štetne mikroorganizme, uklju?uju?i patogene E.coli vrste i Cryptosporidium u sokovima. Ozon je odobren kao prehrembeni aditiv koji se sigurno može koristiti kao antimikrobni lijek u rukovanju, skladištenju i preradi hrane prema uvjetima objašnjenim u 21 CFR 173.368.“

Odobrenjem da se ozon može koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo u direktnom kontaktu s hranom od strane FDA, otvorena su vrata široke primjene ozona u rukovanju s hranom, sa ciljem da se pristupi rješavanju gore navedenih problema. Da bi se to dostiglo izvršene su brojne studije kojima se dokazala u?inkovitost i ekonomska isplativost upotrebe ozona

Prije 2001. godine dogodilo se puno važnih ?injenica koje su kroz povijest nastojale dokazati veliku u?inkovitost ozona na širem podru?ju, a to je kronološki izgledalo ovako (autor: Ed McCabe):

 

1885. Društvo za medicinu iz Floride izdaje ''Ozone'' autora Charles J. Kenworthy-a, M.D., M.R.S.V. iz Jacksonvillea na Floridi. To dokazuje da je ozon u SAD-u u to vrijeme bio u redovitoj medicinskoj uporabi, dakle ?ak i prije Zakona o ?istoj hrani i lijekovima iz 1906. i njegovim kasnijim dora?enim izdanjima, te prije FDA (Food and Drug Administration). Dakle, primjena ozona u medicini potje?e iz SAD-a i smatra se potpuno legalnom za korištenje od strane bilo kojeg lije?nika bez cenzure. Aparati za generiranje ozona, s druge su strane pitanje za sebe, kako tvrdi FDA (Bilješka: vidi komentar o slu?aju Dr. Wilnera iz 1991 dalje u tekstu).

22. 07. 1896. Genijalni izumitelj Nikola Tesla patentira prvi generator ozona u SAD-u.

1898. Thauerkauf i Luth u Berlinu osnovali Institut za terapijsko lije?enje ozonom. Prva injekcija ozona u životinje, prvo vezivanje ozona u proizvod ?vrstog oblika (Haemozon, sada Homozon). Patentirana metoda tehnologije vezivanja poznata tek nekolicini ameri?kih, njema?kih i ruskih znanstvenika. Kemija je potkrepljena ruskim tekstovima.

1898 Dr. Benedict Lust iz Njema?ke provodi praksu u New Yorku. Bio je osniva? i za?etnik naturopatije i napisao mnogo kniga i ?lanaka o ozonu.

1900. Nikola Tesla u SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva ''Tesla Ozone Copmany'', prvu tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i niske amperaže, te patentirala brojne izume na bazi ozona. Medicinski ozon i ozonski proizvodi u širokoj uporabi na po?etku 20. st. , ?ak i prije no što ga je 1906. FDA po?ela koristiti.

 

Teslin model ozonatora

 

 

1902. J.H. Clarkeova knjiga ''A dictionary of Practical Materia Medica'', London, opisuje uspješno medicinsko korištenje ''Oxygenium-a'' u lije?enju anemije, raka, kašlja, dijabetesa, viroza, trovanja morfijem, trovanja strihninom, upala ?ireva, itd. Oxygenium je ozonizirana voda.

1902. ?asopis "Centennial" iz Spokanea hvali Dr. Chas. O. Lindera i njegovo korištenje injekcija medicinskog ozona i vrhunske opreme u medicinskoj praksi.

1904. Ozonizirano maslinovo ulje godinama se prodaje diljem SAD-a, te ga koriste tisu?e lije?nika pod imenom ''Glycozone'', po izvještaju Charlesa Marchanda u 19. izdanju njegove knjige ''Medicinska uporaba Hydrozona i Glycozona''. Od strane vlasti odobrena knjiga od 339 stranica tog newyorškog kemi?ara nalazi se u Kongresnoj knjižnici.

1910. Teslin generator ozona ''Violet Ray'' prodaje se diljem SAD-a pod imenima razli?itih proizvo?a?a i u razli?itim izvedbama, pronalaze?i svoje mjesto ?ak i u katalogu Sears. Mnogi su imali opskrbu za terapeutsko udisanje visokih koncentracija ozona, tako što su ga u mjehuri?ima propuštali kroz neka neophodna organska ulja. Violet Ray dostupan u svim salonima ljepote u SAD-u.

1911. Objavljena kniga M. Ebenharta MD PhD, DCL "A Working Manual Of High Frequency Currents" (autorska prava 1911, 13, 15, 16, 19, 20) od strane New Medicine Publishing Company. Poglavlje 9: Ozon; priroda; fiziološko djelovanje; metode primjene; bolesti kod kojih se indicira.Dr. Ebenhart bio je pro?elnik Odsjeka za fiziološku terapeutiku, na Odsjeku za medicinu sveu?ilišta u Loyoli, profesor visoke frekvencije Škole za elektroterapeutiku, pro?elnik Odsjeka za elektroterapiju sveu?ilišta za medicinu i kirurgiju u Chichagu. ?lan Državnih društava za medicinu Chichaga i Illinoisa, Ameri?kog društva za medicinu, Ameri?kog udruženja medicinskih urednika, Victoria instituta i Filozofskog društva Velike Britanije. Koristio je ozon u slu?ajevima tuberkuloze, anemije i žutice, kroni?ne upale srednjeg uha i tinitusa, velikog kašlja, astme, bronhitisa i hunjavice izazvane mirisom sijena, nesanice, nervoza, dijabetesa, gihta, a '' u?inkovitost ozona u slu?aju sifilisa potvrdili su brojni lije?nici''.

''Ozoniziranje zraka u sobi pacijenta najbolja je metoda primjene ozona u slu?aju tuberkuloze''

''Moglo bi se ?ak re?i, budu?i da je kisik toliko neophodan, da je ozon koristan u slu?aju bilo koje tjelesne tegobe... postoje bolesti kod kojih je osobito koristan. Me?u njima su anemija, sve bolesti respiratornog trakta, uklju?ivši tuberkulozu; infekcijske bolesti; te svi slu?ajevi kod kojih postoje nedovoljna oksigenacija i nepravilna ishrana''.

H. de LaCoux, stru?njak za kemiju Sienskog prefektorskog vije?a u Parizu kaže: ''Kod primjene ozona u lije?enju tuberkuloze, nepobitna klini?ka ?injenica je da se broj bacila u slini smanjuje nakon druge ili tre?e primjene, te se op?e stanje pacijenta poboljšava.

"Dr. George Stoker iz Stokerove bolnice za lije?enje ozonom u Londonu izvještava o devet slu?ajeva tuberkuloze lije?enih tokom jedne godine, od kojih je osam otpušteno sa potpuno zaustavljenom boleš?u.''

1913. Dr. Blass i njema?ki kolege formirali Isto?noameri?ko društvo za terapiju ozonom.

20. 11. 1914. Dr. Charles O. Linder reklamirao je o vlastitom "velikom trošku'' dostupnost svog novog aparata za medicinski ozon u prvom broju ''Još neimenovanog ?asopisa'' na Apple Show-u blizu Spokanea, WA. Za ?iš?enje plina koristio je ulja eukaliptusa, bora i cedra, propuštaju?i ozon kroz njih prije inhalacije.

1920. Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. izdaje knjigu ''Elektroterapeutska praksa'' (izd. Ritchie and Co., Chichago). ''Pripremljeni referentni vodi? za lije?nike pri korištenju elektriciteta i X-zraka''. Poglavlje 32 ''Ozon kao terapeutski agens''. Dr. Neiswanger bio je predsjednik i profesor Op?e elektroterapije Škole za elektroterapiju u Illinoisu; Medicinsko sveu?ilište bolnice u Chichagu. ''Ozon djeluje kao snažan antiseptik u dodiru s oboljelim gnojnim površinama, posljedi?no gledano, njegovo korisno djelovanje vrlo brzo postaje o?igledno prilikom lije?enja bronhijalnih i laringalnih oboljenja, hunjavice i ostalih bolesti dišnog sustava.''

1929. ''Ozon i njegovo terapeutsko djelovanje''. Knjiga imenuje 114 bolesti i primjena ozona te sadrži ?lanke o istraživanjima raznih doktora i centara koji koriste ozon: Armor Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis, Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute, Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S. California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University, Seattle, WA. Knjiga na svojih 40 stranica okuplja razli?ite medicinske radove brojnih stru?njaka.

03. 05. 1930. U službenom ?asopisu Ameri?ke medicinske udruge izlazi ?lanak ''Terapeutsko korištenje ozona kod koronarne tromboze'', autora Roberta. L. Levya i Alvana L. Baracha, M.D. Šatori s ozonom pomažu žrtvama sr?anog udara kojima je kisik prijeko potreban.

1930. Njema?ki stomatolog E. A. Fisch redovito koristi ozon u svojoj praksi u Zürichu (Švicarska) te piše velik broj ?lanaka na talijanskom, francuskom i njema?kom jeziku. Patentira ''Cytozon'', prvi ure?aj za stomatološku primjenu ozona.

1931. Dr. Otto Warburg dobiva prvu Nobelovu nagradu za rad kojim dokazuje da rak nastaje uslijed pomanjkanja kisika u stanicama. U djelu ''Primarni razlog i spre?avanje raka'' iznosi da uzrok raka više nije nepoznanica; znamo da se javlja kad stanica ne dobiva 60 % potrebne koli?ine kisika, uzrok ?emu je nakupljanje zaga?enja ili otrovnih tvari unutar i okolo stanice, ?ime se blokira a potom i ošte?uje stani?ni respiratorni mehanizam za kisik.

1932. Glasoviti austrijski kirurg Dr. Erwin Payr usvaja i preuzima medicinsku terapiju ozonom od E. A. Fischa. Nastavlja s uporabom ozona u svojoj medicinskoj praksi, pove?avaju?i mu prihva?enost u kirurgiji.

Studeni 1935. Francusko društvo za elektroterapiju i radiologiju izdaje ?lanak M. Sourdeau (Le Mans) ''Ozon u lije?enju''. ?etiri ure?aja za generiranje ozona postavljena su u elektroradiološkoj službi u Beaujon-Clichyu.

1938. U pariškom medicinskom biltenu - Bul Med Paris 52 ili 42:745- 749, Paul Aubourg, ugledni elektro-radiolog pariških bolnica, objavljuje ?lanak ''Medicinski ozon: stvaranje, doziranje i metode klini?ke primjene''. Koriste?i rektalnu insuflaciju primjetio je da me?u 465 pacijenata kapacitet debelog crijeva varira izme?u 150 i 800 cm 3 , stoga su svi snimani X-zrakama kako bi se osigurala pravilna doza bez pritiska na ilio-caecal ventil. Injekcije ozona u rane traju 6 do 15 minuta i verificiraju se laboratorijski bakteriološkom pretragom. Vaginalne insuflacije bile su uobi?ajene. Koli?ine ozona koje su se mogle udisati rutinski su se primjenjivale kod upale sinusa. Od intermuskularnih se injekcija odustalo jer su bile prebolne i neu?inkovite. U 8000 slu?ajeva primjene ozona nije bilo ni nezgoda ni štetnih nuspojava.

1938. Paul Aubourg objavljuje ?lanak ''Rezultati 119 slu?ajeva koliformnih infekcija tretiranih ozonom u Beaujon-Clichyu''. (Presse Med 1938; 46:1987- 1900.)

1940. njema?ki doktor Hans Wolfe napisao je knjigu ''Medicinski ozon''

1940. FDA po?inje prisvajati ozonske strojeve, te se ta politika nastavlja i danas.

1940. "Polyzone," "Aetheozone," i drugi ozonski strojevi prodaju se na tržištu u SAD-u

1942. izdana "Gordon detoksifikacija i hidrokirurgija - teorija i praksa", knjiga koja ''pokriva'' medicinsko korištenje ozona kao sredstva za ?iš?enje debelog crijeva.

1943. Tokom Drugog svjetskog rata, Dr. Robert Mayer lije?io je FBI-ove ratne zarobljenike u Ellis Islandu, kampu za ratne zarobljenike. NY. Dr. Mayer kasnije je saznao o medicinskom ozonu od jednog njema?kog zatvorenika, i od tada primjenjuje ozon na pacijentima u SAD-u ve? više od 45 godina. Dr. Mayer je pedijatar, i terapiju ozonom primjenio je sigurno i u?inkovito na preko 12 tisu?a ljudi od kojih su ve?ina djeca. Prvi je uveo tehniku kojom se ozon injektirao direktno u likvor kralježnice pri borbi s meningitisom. Dr. Mayer napisao je brojne medicinske ?lanke uklju?uju?i ''Korištenje ozona kao kemoterapeutskog agensa za lije?enje bolesti''. Motiviran suosje?anjem, nedavno se vratio iz mirovine (sada je u 70-ima) i po?eo lije?iti medicinskim ozonom stotine pacijenata oboljele od AIDS-a.

1944. Dr. Otto Warburg dobiva drugu Nobelovu nagradu za svoj rad o povezivanju raka i ošte?ene stani?ne respiracije uslijed nedostatka kisika na stani?nom nivou.

U lipnju 1951. Dr. William Turska, predsjednik Odbora za znanstveno istraživanje Ameri?ke naturopatske udruge, objavljuje u ?asopisu ameri?ke naturopatske udruge ?lanak ''Oksigenacija''. Dr. Turska prvi je uveo udisanje Aethozola (ozona propuštenog kroz selektirana ulja). Tako?er je prvi uveo i održavao jednu od najboljih metoda uvo?enja ozona u tijelo: putem rektalnih vena direktno se uvodilo 250 cm 3 ozona u portalnu cirkulaciju, bez boli, neugode ili nuspojava. Ponavljanom primjenom ovaj postupak potpuno ?isti jetru.

1953. Dr. Hans Wolff, lije?nik op?e prakse iz Frankfurta (Njema?ka) osniva vlastitu kliniku za lije?enje ozonom, nakon što je o ozonu nau?io od Dr. Hanselera.

1954. Frank Totney objavljuje knjigu "Kisik: gospodar raka".

24 . 02. 1956. dvostruki dobitnik Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg (koji je dobio ovu prestižnu nagradu za otkri?e i dokaz da stani?na respiracija, jednom ošte?ena nedostatkom kisika, uzrokuje nekontrolirano mutiranje stanica i njihovu pretvorbu u stanice raka) objavljuje u ?asopisu SCIENCE (Vol. 123, Nr. 3191) ?lanak ''O porijeklu stanica raka''.

1958. - 1673. Dr. Robertu Mayeru i Dr. Edmundu J. Ryanu odobreno je 8 ozonskih patenata. 1950., 55, 58 patent # 3,063,904 odobren 13. 11. 1962: ''Polimerni kisik (ozon) u lije?enju krvi i seruma i produkti tog lije?enja''.

1691 Enciklopedija kemijske tehnologije, svezak 16, tre?e izdanje. John Wiley i sinovi. Simptomi udisanja visokih koncentracija ozona su akutni, ?ini se da nema kroni?nih posljedica me?u normalno zdravim ljudima jer se tijelo obnavlja od takvih šteta. ''Nisu bile zamje?ene nikakve reakcije slobodnih radikala koji direktno uklju?uju ozon. Tokom 80 godina povijesti uporabe ozona u velikim razmjerima nije zabilježena niti jedna ljudska smrt pripisana ozonu.''

1965. senator Edward Long održava saslušanja u Ameri?kom senatu gdje Dr. Herbert Ley, ?lan FDA komisije svjedo?i o tome kako FDA ''štiti'' velike farmaceutske kompanije koje je za to nagra?uju, te koristi državni policijski aparat za napadanje onih koji te kompanije ugrožavaju.

''Ljudi misle da ih FDA štiti. Ne štiti ih. Ono što FDA radi i ono što javnost misli da radi razli?ito je kao no? i dan.''

''Prvo se osiguravaju sredstva pomo?u kojih se klju?ne osobe na platnoj listi mogu domo?i mo?i i bogatstva putem pružanja specijalnih usluga odre?enim politi?ki utjecajnim grupama koje spadaju pod njihovu regulaciju. To je sli?no ''zaštitnom reketarenju'' organiziranog kriminala: za odre?enu sumu, osoba može potaknuti FDA administratore da pruže ''zaštitu'' od same FDA.''

''Drugo, kao rezultat tog politi?kog favoriziranja, FDA je postala primarni faktor u formuli u kojoj kartelski orijentirane kompanije u industriji hrane i ljekova mogu koristiti vladine policijske snage za zlostavljanje ili uništavanje svojih nezavisnih tržišnih suparnika.''

''I kao tre?e, FDA povremeno i u?ini poneko javno dobro s ono malo energije koja joj preostaje nakon namirenja zakonom ustanovljenih politi?kih i komercijalnih interesa svojih prvih dviju aktivnosti.'' - Barry Lynes, ''Lije?enje raka'' (Marcus Books, Queensville, Ontario, Canada).

20. 08. 1966. sastanak s Nobelom Laureatesom: ''Primarni razlog i prevencija raka s dva predgovora o prevenciji''. Dr. Warburg iznosi obnovljeno predavanje na sastanku s Nobelom Laureatesom (Lindau, Lake Constance, Njema?ka). On je direktor Instituta za fiziologiju stanice Max Planck (Berlin, Dahlmer). Englesko izdanje tiskano od strane Deana Burka, Nacionalni institut za rak, Bethesda Maryland, SAD 1967.

1969. Ameri?ki kongres prou?ava FDA i iznosi da je 37 od 49 visokih dužnosnika koji su napustili FDA otišlo na visoka korporacijska mjesta u kompanije koje su do tada regulirali.

1971. Hans Wolf (predsjednik) i Prof. Dr. Siegfried Rilling (podpredsjednik) osnovali su Njema?ko medicinsko društvo za terapiju ozonom.

1972. nastaje Me?unarodna udruga za terapiju ozonom, predsjednik Dr. George Freibott. Udruga formirana od Me?unarodnog instituta za oksigenaciju, koja potje?e od Isto?noameri?ke udruge za terapiju ozonom.

1975. u Americi, Ured za op?e ra?unovodstvo prou?io je FDA i otkrio da 150 FDA dužnosnika posjeduje dionice kompanija koje su trebali regulirati.

1976. FDA objavljuje u Federalnom registru 21 CFR 801.415 datiranom 2/13/76, ispravljenom 7/24/85, i 9/27/89): ''Ozon je otrovni plin bez znanih medicinskih primjena''. Ed McCabe komentira u ''Obiteljskim vijestima'': Tiskanje ove izjave u publikaciji koja se financira od naših poreza je ili bezobrazan pokušaj prikrivanja istine s najviših nivoa, ili jedno od najlošije provedenih istraživanja ikada. O?ito se favoriziraju suparni?ke terapije, a ignorira se preko 50 godina sigurne i u?inkovite medicinske primjene na stotine tisu?a ljudi podržane tisu?ama medicinskih referenci i klini?kih studija iz Švicarske, Italije, Francuske, Njema?ke, Australije, Novog Zelanda, Meksika i SAD-a.''

1978. FDA izvještava o 1.5 milijuna ljudi u SAD koji su bili hospitalizirani zbog nuspojava lije?enja. S druge strane, od 40-tih godina nadalje medicinski se ozon svakodnevno legalno koristi u klinikama širom svijeta. U Njema?koj, ozonom uzrokovane nuspojave su tipi?no manje iritacije uzrokovane neispravnom primjenom koje brzo nestaju. Ova stopa nuspojava je neusporedivo manja od stope nuspojava uzrokovanih terapijama lijekovima u Americi, gdje svake godine približno 140,000 ljudi umire od korištenja propisanog lijeka, što je dva i pol puta više od broja Amerikanaca koji su poginuli u Vijetnamu.

1979. Prvi slu?aj AIDS-a lije?enog medicinskim ozonom. Dr. George Freibott, ND is Me?unarodne udruge za lije?enje ozonom primio je svoj prvi slu?aj AIDS-a. Hai?anin koji je živio na Floridi, u Avon Parku, došao mu je s ustima ošte?enim Kaposijevim sarkomom. Bio je lije?en medicinskim ozonom putem rektalnih insuflacija, ozonskih enema i direktnih injekcija ozona IV tokom jedne i pol godine, samo jednom tjedno. Sva vanjska ošte?enja bila su zalije?ena.

1979. Dr Hans Wolff objavljuje svoju knjigu o ozonu.

22. 08. 1980. Sweet F, Kao MS, Lee S-CD (Odjel za porodiljstvo i ginekologiju, Washingtonska sveu?ilišna škola za medicinu, St. Louis, Mo) i W. Hagar (Kontrola za one?iš?enje zraka u St. Louisu) objavljuju u "Science" Vol 209: 931-933, Ameri?kom znanstvenom ?asopisu recenziranom od samih znanstvenika, svoju studiju: ''Ozon selektivno prije?i rast ljudskih stanica raka''. Izjavljuju: ''Mehanizni za obranu ljudskih stanica raka od ozona evidentno se ošte?uju. Sve stanice raka (plu?a, dojke, maternice i endometrijske) pokazivale su znatno zaprije?enje rasta ovisno o dozi ozona pri .3 i .5 ppm-a, a normalne stanice nisu bile zahva?ene. Vidljivo je da stanice raka nisu u mogu?nosti kompenzirati oksidacijsko breme ozona koliko normalne stanice.'' Tako?er su naveli da ozon onemogu?uje razvoj raka 40% do 60%, pa ?ak i do 90% ovisno o dozi, no bez odgovora iz vode?ih medicinskih krugova.

U Sije?nju 1980. Njema?ko medicinsko društvo za terapiju ozonom ovlastilo je Mariu Theresu Jacobs i Prof. Dr. Hergetbegana sa Sveu?ilišne klinike Giessen i Institut za medicinsku statistiku i dokumentaciju sveu?ilišta Giessen da zapo?nu ispitivanje pod naslovom ''Neželjeni efekti i tipi?ne komplikacije kod lije?enja ozonom''. 2,815 upitnika poslano je svim zapadnonjema?kim prakti?arima koji koriste ozon, znanima Medicinskom društvu za terapiju ozonom (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 ih je otišlo lije?nicima, a 1931 terapeutima..

Od Svibnja 1980. do sada, Njema?ko medicinsko društvo prikupilo je 1,044 odgovora, ili 37% od ukupnog broja. Izjavljeno u vra?enim odgovorima, 384.755 pacijenata bilo je tretirano ozonom s minimalno 5,579,238 primjena, dok je zamje?ena stopa nuspojava bila samo 0.00005 po primjeni! U izvještaju je tako?er stajalo da je ve?ina neželjenih efekata bila uzrokovana nepoznavanjem ozonske terapije (greškom operatera). Sveu?ilište forenzi?kog instituta u Innsbrucku objavilo je Dr. Zacobovu disertaciju koja to citira u Njema?kim empirijskim medicinskim aktima.

1982. Dr. Ewald Fischer objavljuje njema?ku medicinsku knjigu ''Medicinski ozon'', 2. izdanje, Medicinske publikacije, Heidelberg.

1983. ''Ozon kao terapija kod bolesti Herpes simplex i Herpes zoster'', Mattassi R. MD, D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. , bolnica Santa Corona, Odsjek za vaskularnu kirurgiju i neurologiju, Milano, Italija. 58 slu?ajeva bolesti Herpes simplex pokazalo je potpun oporavak dva do pet dana nakon terapije ozonom. ''Rezultati, Herpes zoster: u svih pacijenata zamije?eno je zacijeljivanje ošte?enja kože nakon minimalno 5 i maksimalno 12 injekcija ozona. Herpes simplex: svi pacijenti su izlije?eni nakon 1-5 injekcija (dnevne endovenozne injekcije 20 cm 3 mješavine kisika i ozona.)''.

U srpnju 1983. predsjednik neurokirurgije na medicinskom sveu?ilištu Jefferson u Philadelphiji , Dr. Jewell Osterholm, izjavio je da se ošte?enje nastalo moždanim udarom može ukloniti injekcijama mješavine bogate kisikom u kralježnicu. Pokusi na laboratorijskim ma?kama pokazali su da procedura zaista uklanja ošte?enja nastala moždanim udarom.

24. ? 25. svibnja 1983. -Rasprave- Šesta svjetska konferencija o ozonu - Washington, D.C. Izdana knjiga na 412 stranica: ''Medicinske primjene ozona''.

Me?unarodni doktori medicine nabrajaju 33 u?estale bolesti uspješno lije?ene ozonom: ''Ozon odstranjuje viruse i bakterije iz krvi, ljudske i pohranjene... Uspješno je primjenjivan na AIDS, herpes, hepatitis, mononukleozu, cirozu jetre, gangrenu, kardiovaskularne bolesti, arterosklerozu, povišeni kolesterol, kancerogene tumore, limfome, leukemiju... Visoko u?inkovit u slu?ajevima reumatskog i ostalih artritisa, svih tipova alergija... poboljšava stanje kod multiple skleroze, ameliorizira Alzheimerovu bolest, senilnost, i Parkinsonovu bolest...U?inkovit na proktitis, kolitis, prostatu kandidijazu, trihomonijazu, cistitis... U slu?aju vanjske primjene u?inkovit je pri tretiranju akni, opeklina, ?ireva na nogama, otvorenih rana i ogrebotina, ekcema i gljivica.''

1985. Me?unarodna udruga za ozon objavljuje iskustvo pedijatra Roberta A. Mayera koji je koristio ozon kao kemoterapeutski agens za lije?enje dje?jih bolesti. Medicinske primjene ozona, urednik Julius Laraus.

U sije?nju 1985. Renate Viebahn u Njema?koj izdaje ''Biokemijski proces u pozadini terapije ozonom'' doktora J. Hanslera GmbH, Njema?ka. Predloženo za publikaciju u Travnju 1984, prihva?eno u Sije?nju 1985. Prof. Viebahn je u stalnom kontaktu s ve?inom Europskih klinika koje koriste ozon. Njen ?lanak prikazuje mo? ozona da ...dezinficira i sterilizira ...pokrene baktericidne i virucidne mehanizme ...poboljša cirkulaciju ...prodire u viruse.

U rujnu 1985. Siegfrid Rilling, MD., predsjednik Njema?kog medicinskog društva za terapiju ozonom objavljuje u Njema?koj medicinskoj publikaciji ''Osnovne klini?ke primjene terapije ozonom'', primljeno za izdavanje u Sije?nju 1985, prihva?eno u Rujnu 1985. Sveobuhvatni opisi gotovo svih terapija ozonom i predloženih postupaka, zasnovani na njegovoj životnoj klini?koj praksi.

1986. Dr. Alexander Preuss iz Stuttgarta, FR Njema?ka. ''Pozitivni rezultati u lije?enju AIDS-a''; OzoNachrichten 5 (1986.) Heft 1, objavljuje povijesti bolesti pacijenata oboljelih od AIDS-a lije?enih ozonom, a koji su se sada potpuno zdravi vratili na posao. Detalji tiskani u knjizi ''Terapije kisikom'' Eda McCabea, Energy Publications, 1988.

30. 12. 1986. odobren je patent # 4,632,980, i sada se nalazi u rukama tvrtke Medizone, Inc. NYC, NY. ''Dekontaminacija krvi i krvnih produkata ozonom''. Medizone tvrdi da se sva pohranjena krv može dekontaminirati ozonom, te da se HIV može kompletno eliminirati. Mediozone traži odobrenje testiranja na ljudima. Usprkos 50 godina uporabe medicinskog ozona na ljudima od strane 7000 lije?nika, i idealnih prou?avanja na životinjama, FDA ne odobrava testiranje na ljudima u SAD-u.

1987. Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, izvještava o uspješnom lije?enju 3 pacijenta oboljela od AIDS-a, koji su u njegovoj klinici iz 8. stadija dovedeni nazad u 1. stadij koriste?i autohemoterapijski ozon s 1 gramom vitamina C. Dr. Kief tvrdi: ''Ozonskom terapijom možete ubiti virus AIDS-a... Bez nuspojava. 15 ARC pacijenata pokazuje ''potpuno otklonjene simptome''. Dobili su na težini, T stanice vratile su se sa 300 nazad na normalnih 1500, vratili su se nazad na posao. ''Jedan pacijent nije mogao uklju?iti radio, koliko je bio onemo?ao. Nakon samo 3 tretmana bez pomo?i sam hodao do kupaonice.''Tipi?ni tretman dva puta tjedno (sada zastarjela metoda) traje od 7 do 11 mjeseci.

1987. Dr. Hans Neiper doktor iz Hannovera, FRNJ, (radio je s NASA-om, bivši predsjednik njema?ke onkologije), u intervjuu videografa Jeffa Harsha govori o svom radu na raku debelog crijeva. Iako ne može raspravljati o imenima svojih pacijenata, ''Predsjednik Reagan je divan ?ovjek''. I, ''Ne biste vjerovali koliko mi FDA službenika ili njihovih ro?aka i poznanika kao pacijenti dolaze u Hannover. Znam da je nevjerojatno, no dolaze i direktori Ameri?ke Medicinske Udruge, Ameri?ke udruge za rak, predsjednici ortodoksnih instituta za rak. To je ?injenica.''

''Korištenje ozona u medicini''

1987. Professor Siegfried Rilling, M.D. i Renate Viebahn, Ph.D, kao koautori objavljuju Klasi?nu medicinsku knjigu o ozonu, koju izdaje Karl F. Haug, Heidelberg.

255 medicinskih referenci i preko 48 bolesti u?estalo lije?enih ozonom.

Uklju?ivši: ''apsces, akne, AIDS, alergije, analnu fisuru, antiviralni efekt, cerebralnu sklerozu, smetnje u krvožilnom sustavu, cirozu jetre, menopauzu, za?epljenje stolice, cistitis, dekubitus, dermatologiju, fistule, gljivice, furunuklozu, gangrenu, gastroenterologiju, gernotologiju, hepatitis, herpes, povišeni kolesterol, kolitis, neurologiju, stomatologiju, tumore, rak, ortopediju, osteomijelitis, Parkinsonovu bolest, reumatizam, proktologiju, ginekologiju, radiologiju, Raynaudovu bolest, ožiljke, upale kralježnice, stomatitis, distrofiju zgloba, kirurgiju, flebitis, otvorene rane, urologiju, vaskularnu kirurgiju, lije?enje rana.''

8. -12. 03. 1987. K.S. Zanker na 2. Me?unarodnoj konferenciji za antikancerogenezu i zaštitu od radijacije (Gaithersburg, Maryland) predstavlja dokument u kojem je prikazana u?inkovitost ozona u lije?enju raka. ''Selektivan inhibitorski u?inak medicinskog ozona pripravljenog od ?istog kisika na tumorske kulture ljudske stanice poznat je ve? dugo vremena, a nedavno je još jednom potvr?en.'' - Washuttl, Viebahn, i Steiner, u recenziji njegove studije.

1987. Kubanski nacionalni institut za znanstvena istraživanja (ekvivalent FDA) provodi istraživanja u?inka ozona na životinje, dokazuju?i da ozon nije toksi?an, mutagen ili kancerogen (ne uzrokuje toksi?nost, mutacije ili rak).

1987. Strahlenther Onkol (njema?ki ?asopis za rak, 1987;163:37-42) objavljuje "Zur Wirkung von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen Tumoren", autora Karlic H., Kuccra H., Metka M., i drugih. ''Nedavno su osigurani dokazi da ozon ima selektivan u?inak na karcinom ovarija, dva ?vrsta adenokarcinoma ovarija i jedan endometrijalni karcinom.'' - (Zanker/Kroczeck)

1987. FDA kontaktira 15 - 20 doktora medicine koji su od ameri?kog uvoznika (McGrath/Boeve) kupili njema?ke ozonske strojeve Hansler i zahtijeva da svi predaju generiraju?e cijevi. Neki pristaju, drugi ih ignoriraju.

1987. H. G. Knoch, W. Roschke i W. Klug u Njema?kom ?asopisu za koloproktologiju (Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 objavljuju ''Korištenje ozonske terapije u proktologiji'' (''Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie''). Nakon što su od 1936. prou?avali rad E. Payera, kirurga iz Leipziga, izjavili su: ''Poznato je da rektalna primjena kisika/ozona ima terapeutski u?inak na bolesti rektuma i debelog crijeva.

Pokusi na životinjama proveli su se u svrhu razjašnjenja difuzije O 2 kroz stijenku debelog crijeva i porasta PaO 2 u krvožilnom sustavu prilikom primjene rektalne insuflacije O 2 i O 2 /O 3 . Na 10 ze?eva primjenjeno je ukupno 2500 g rektalnom insuflacijom. Nakon primjene 5.1 mg O 2 /O 3 plina tokom 10 sekundi, PaO 2 je porastao 300%. O 2 difuzijom prolazi kroz stijenku debelog crijeva i pove?ava svoju koncentraciju u vaskularnom sustavu i jetri.

''Zbog znanih pozitivnih u?inaka ozona (baktericidni, virucidni, fungicidni, hemostatski, poboljšanje cirkulacije, stimulacija metabolizma i zacijeljivanje rana), rektalna primjena se tako?er preporu?a i ljudskim pacijentima.''

Klini?ki pregledi ljudi: ''Prosje?an odrasli ?ovjek tolerira 800 ml mješavine ozona/kisika primjenjene rektalno tokom jedne minute bez ikakvih problema. Apsorpcija plina je spora, traje prosje?no sat vremena. I kisik i mješavina kisika/ozona apsorbiraju se kroz stijenku debelog crijeva i ulaze u krvni tok, što rezultira porastom PaO 2 u cijelom organizmu. Tokom primjene ozona ne javljaju se neželjeni efekti.''

Ozon se preporu?a u slu?aju proktitisa i kolitisa i ''nadmo?an je nad svim prije znanim metodama lije?enja. U proktologiji smatramo da je u slu?aju kolitisa rektalna insuflacija opravdana.'' ''16 pacijenata zaraženih hepatitisom B primilo je terapiju ozonom i uspore?eno s kontrolnom grupom. Pacijentima tretiranima ozonom poboljšalo se op?e stanje, a 75% njih se u roku od 14 dana moglo svrstati ukategoriju "izlije?enih".

1988. povjesni?ar Eustice Mullins piše:'' Ured za procjenu tehnologije ameri?ke vlade navodi da za 95% ljekova koji se izdaju na recept i onih koji se mogu kupiti na tržištu nije dokazana u?inkovitost.''

1988. nekoliko stotina ameri?kih doktora medicine osniva ''Me?unarodnu zakladu za bio-oksidativnu medicinu'' s predsjednikom Charlesom H. Farrom, M.D., žele?i unaprijediti terapije kisikom u SAD-u objavljivanjem svojih uspješnih klini?kih rezultata. Održavaju se godišnji sastanci u kojima sudjeluju doktori iz cijelog svijeta.

1988. Dr. Gerard Sunnen objavljuje ?lanak ''Ozon u medicini: Pregled i smjernice za budu?nost'' u ?asopisu za unapre?enje medicine. Dr. Sunnen, iz Medicinskog centra Bellevue u NYC navodi da se medicinski ozon diljem svijeta u?estalo koristi za lije?enje: herpesa, AIDS-a, gripe, rana, opekotina, infekcija stafilokokom, gljivi?nih i radijacijskih ozljeda, gangrene, kolitisa, fistula, hemeroida i analnih infekcija. Ozon unapre?uje lije?enje. Tretiranja krvi ozonom koristila su se za lije?enja virusnih infekcija uklju?uju?i i: AIDS, hepatitis, gripu, neke vrste raka, dijabetesa i arteroskleroze. Koristi se u dentalnoj kirurgiji, zatim u slu?aju paradontoze, pomiješan s vodom pije se za lije?enje raka, gastritisa i primjenjuje se u obliku kupke u slu?aju upala mjehura i utrobe. Pomiješan s maslinovim uljem koristi se za lije?enje gljivica i ?ireva na koži. Ozonske kupke koriste se za ispiranje i dezinfekciju kože te lije?enje ?ireva i ekcema. ''Propuštanjem ozona u mjeri 40-50 mcg/ml, sveukupne svjetske zalihe krvi mogle bi se dezinficirati od virusa i bakterija (npr. HIV).''

1988. ''TERAPIJE OZONOM'', knjiga Eda McCabea navodi 5 slu?ajeva AIDS-a i pripadaju?e povijesti bolesti koji su pokazali uspješno lije?enje ozonom, i prilaže prijevode dokumenata zasnovanih na 74 medicinske reference koje dokazuju u?inkovitost ozona u lije?enju bolesti. To je bila prva me?unarodna široko distribuirana publikacija u povijesti koja je opisivala u?inkovitost svih poznatih terapija ozonom, kako samostalnih tako i onih koje su se provodile uz lije?ni?ku kontrolu. Knjiga postaje bestseller.

U lipnju 1988. Dr. Scott Ricke i izumitelj Basil Wainwright proveli su znanstvenu studiju HIV virusa ''in vivo'' (uživo) s petoro pacijenata u Nogalesu (Meksiko). U samo deset dana lije?enja, novi proces jednostani?nog mjerenja ozona i AIDS-a kojeg je razvila tvrka Epitope, Inc pokazao je više od 28% smanjenja viralne aktivnosti.

U srpnju 1988. u ?asopisu "Erfahrungsheilkunde," (Br. 7, Srpanj 1988.) Dr. Horst Kief objavljuje "Lije?enje viralnih bolesti ozonom". ''Ozon je vrlo u?inkovit protiv virusa...sadašnja studija daje statisti?ki dokaz njegove izvanredne u?inkovitosti u slu?ajevima kroni?nog agresivnog hepatitisa... U slu?aju pacijenata oboljelih od AIDS-a i ARC-a (AIDS Related Complex), visokotla?na terapija ozonom može dovesti do zapanjuju?eg poboljšanja klini?kog stanja...''

U rujnu 1988. Dr. William Closon, M.D i Basil Wainwright rade?i zajedno u tvrtki Brunswick Blood Laboratories utvr?uju to?nu koli?inu ozona koja nije toksi?na a postiže maksimalnu dektivaciju HIV virusa: 2% ukupne mase li približno 27 mikrograma po mililitru.

1988. ? doktor filozofije Boguslaw Lipinski; Bostonski Centar za kardiovaskularno zdravlje i Tufts medicinska škola Wellesley, MA; objavljuje ''Princip lije?enja raka ozonom''. Citiraju?i 35 medicinskih referenci, Dr. Lipinski zaklju?uje: ''Preliminarne klini?ke studije daju indikacije da bi oksidativna terapija mogla uroditi željenim rezultatima u ljie?enju raka.''

U rujnu 1988. Dr. Horst Kief na ?etvrtoj me?unarodnoj konferenciji o AIDS-u predstavlja svoja saznanja. Prate?i lije?enje trinaestoro pacijenata tokom 12 mjeseci, Kief navodi da bi se putem ozonske terapije apsolutni broj CD-4 proteina mogao u tih pacijenata pove?ati a njihov T$/T* kvocijent vratiti u normalu.

1989. William Campbell Douglass, M.D. objavljuje naslov ''AIDS, kraj civilizacije''. Unutra kaže: ''U ambulantnom sustavu kakvog danas imamo vlada mentalitet ''?ekamo na dnu litice'' u kojem je jedino mogu?e rješenje ''skupljati tijela'' umjesto oti?i na vrh litice i riješiti problem.'' Dr. Douglass je posjetio ogroman broj praznih sela u Africi u kojima su cijela plemena poumirala od AIDS-a. Govori o tome kako je vidio na hrpe nasumi?nih mjesta pokapanja uz cestu, ovisno o tome gdje su se umiru?i domoroci zatekli.Dr. Douglass sada u SAD-u aktivno promovira tretmane ozonizacije krvi \UV (fotoforeza).

1989. (travanj  svibanj) u ?asopisu "Raum und Zeit" ("Prostor i vrijeme") Vol 1, No. 1 Alexander Preuss, M.D. objavljuje rad ''Lije?enje virusnih infekcija mješavinama ozona i kisika''. (Preussov rad bio je uklju?en i u knjizi Eda McCabea ''Terapije ozonom'' 1988.). Navodi svojih 8 slu?ajeva prou?avanja AIDS-a u kojima je terapija ozonom dramati?no poboljšala zdravstveno stanje. ''Stoga mogu zaklju?iti da se AIDS u stanju oportunisti?ke infekcije može lije?iti minimalno 17 mjeseci - nitko više ne mora od nje umrijeti.

U srpnju 1989. ?asopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 11 pp. 411-417) objavljuje dokument ''Imunološki pregledi pacijenata u kroni?nom stanju tretiranih mješavinama ozona/kisika''. J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner: ''...zna?ajan porast IgG-a, najzna?ajnijeg imunoglobulina u imunološkom sustavu...mora se procijeniti kao imunološka stimulacija...ne javlja se imunosupresivni efekt,... Dugoro?no gledano, u odabranim mjerama doziranja ne javlja se nikakva imunosupresivna aktivnost uzrokovana primjenom ozona.

06. 07. 1989. ?asopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 12 pp 65-72) objavljuje ''Utjecaj ozona na tumorsko tkivo u odnosu na zdravo tkivo''. J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner ''In vitro rezultati jasno pokazuju da je navedeni utjecaj ozona na metabolizam tumora, a koji se ne javlja u zdravom tkivu, zaista mogu?. Zato su, posebice u ovom slu?aju, respiratorni ciklus i glikoliza kao i op?enito iskorištavanje kisika u tumorskom tkivu podložni pozitivnom utjecaju terapije ozonom...''

08. 08. 1989. "Newsweek" (Vol. 114, No.6, P. 50): Vrlo razvijeno AIDS ''podzemlje'' sastavljeno od poduzetnika i aktivista protiv AIDS-a ilegalno unosi u SAD nesankcionirane ljekove pa ?ak i stroj za injektiranje ozona. O?ajni ljudi jedinu nadu vide u ''podzemnoj'' ilegalnoj mreži.

U rujnu 1989. Dr. Harald Vetter ND (8126 Hohenpeissenberg, Njema?ka) objavljuje tekst "AIDS  može li ozon pomo?i?'', koji sadrži precizno dokumentirane rezultate njegovih primjenjivanja 600 ml autohemoterapijskog ozona na 100 pacijenata oboljelih od AIDS-a (44 sa AIDS / WR 6, 47 sa ARC / WR 3-5, 9 s limfodenopatijom (LAS) / WR 1-2). Stru?njak za osiguranja recenzirao je jedan tipi?ni slu?aj i izjavio kako su takva dramati?na poboljšanja gotovo nevjerojatna.

26. 10. 1988 Associated Press objavljuje tekst "Ozon može ublažiti simptome AIDS-a?'', autora Dr. Kennetha Wagnera (Bethesda Naval Hospital). On izvještava da je ozon zaustavio množenje HIV virusa, a stanice ostavio netaknutima. Dr. Steven Kleinman iz ameri?kog Crvenog Križa kaže kako bi s time trebalo dalje eksperimentirati. Associated Press tada izvješ?uje i o Dr. Carpendaleu, rukovodiocu Rehabilitacijskog centra VA bolnice (San Francisco), koji je vodio studiju kontroliranja dijareje ozonom, te lako mogu?eg onesposobljavanja HIV virusa.

28. 11. 1988. "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 (autorica Dina Van Pelt). Ozon može uništiti HIV bez ošte?enja zaražene krvne stanice. Pomorska bolnica Bethesda u Marylandu testirala je krv zaraženu HIV-om u kojoj je ozon ubio virus bez ošte?enja stanica zaraženih virusom. Dr. Kenneth F. Wagner, senior doktor za istraživanja HIV-a iz Zaklade Henry M. Jackson za napredak vojne medicine u Rockvillu, kaže kako su Europski doktori godinama sigurno tretirali viruse ozonom. Studija petoro pacijenata u VA bolnici u San Franciscu pokazala je znatno poboljšanje bez znakova toksi?nosti u svih pet slu?ajeva.

1989. Zaustavljeno prvo suvremeno bolni?ko testiranje ozona na ljudima u SAD-u. George Perez, M.D., direktor Odsjeka za virologiju u Medicinskom centru Saint Michaels (Newark, NJ,) i glavni istražitelj Odbora za institucijsko nadgledanje bolnice, bio je zadužen za provedbu institucijski nadgledanog ozon/AIDS protokola u trajanju od 75 dana. 5 pacijenata oboljelih od AIDS-a podvrgnuto je tretmanima ozonom u trajanju od samo 15 dana. Broj T/4 u pacijenata varirao je od niskih 5 do visokih 86. Jedan pacijent je u po?etku bio toliko prekriven ranama od herpesa da nije mogao nositi odje?u. Broj T-stanica svima je bio ispod 200. Na završetku petnaestodnevnog tretmana, herpesom ošte?ena koža spomenutog pacijenta je zacijeljela, i svi su otpušteni iz bolnice. Nisu prona?ene nikakve nuspojave ili toksi?nost. Broj T/4 ostao je stabilan ili se pove?ao. Smanjio se broj virusnih proteinskih jezgri (p24)  ukazuju?i na masovno uništavanje virusa. ?etiri doktora medicine izjavljuju da je terapija ozonom netoksi?na i da bi trebala biti usvojena. Uslijed politi?kog pritiska testovi su ukinuti.

Komentar o tome što ''politi?ki pritisak'' uistinu zna?i: FDA je primorala Dr. Pereza da potpiše lažnu izjavu o ''beskorisnosti'' ozona, prijetivši mu ukidanjem statusa doktora i ukidanjem milijunskog ulaganja u bolnicu. Do strogo cenzurirane kopije te izjave može se do?i putem ?lanka o dostupnosti informacija.

U studenom 1989. James Caplan, kubanski doktor medicine koji je uspješno lije?io anemiju srpastih stanica, ?ireve na zglobovima, o?ne bolesti (RP, retinitis pigmentosa) i pomagao u nezgodama na farmama, i Dr. Manuel Gomez iz Nacionalnog instituta za znanstvena istraživanja u Havani (Kuba) imaju spreman patent za lije?enje anemije srpastih stanica i ?ireva kisikom/ozonom. Zapo?eli su s testiranjima na ljudima u velikom razmjeru, što je navelo kubansko Ministarstvo zdravstva da odobri op?e korištenje ozona u tretiranju anemije srpastih stanica, ?ireva i srodnih rana. Odobrenje za tretiranje bolesti retinitis pigmentosa donešeno je još i prije.

1989. ''Ozon u medicini, Vol 3''. - zapisnik sa 9. Svjetskog kongresa o ozonu u New Yorku, koji je objavila Me?unarodna udruga za ozon iz Zuricha. Sadrži 14 prezentacija medicinskih terapija ozonom priznatih me?unarodnih doktora medicine i znanstvenika.

24. 01. 1990. Kanadski nacionalni stožer za obranu podnio je izvještaj Kanadskom uredu za zdravlje (Health and Welfare Canada Bureau of Biologics): ''Terapija ozonom u slu?aju AIDS-a / projekt #231, sažetak pronalazaka.'' Zna?ajan pozitivan porast u broju CD4. Bez negativnih u?inaka na ukupan broj CD4. ''U kontrastu s kontrolnim uzorcima koji su brzo postali visoko pozitivni na HIV-1... Ovi podaci jasno pokazuju da se nikakva HIV-1 aktivnost nije javila u bilo kojem od uzoraka tretiranih ozonom. ?ini se da ovaj oblik lije?enja predstavlja mo?no sredstvo za deaktivaciju HIV-1 virusa u zaraženoj krvi a tako?er, u odre?enim slu?ajevima, može pružiti sredstva za ''auto-cjepivo'' specifi?no svakom pojedinom pacijentu.'' Ozbiljno su zatražili dodatne donacije kako bi nastavili istraživanje.

1990. Eksperimentalna kemoterapija (1990;36:147-154). ''In vitro sinergisti?ka aktivnost 5-fluorouracila s malom dozom ozona protiv kemootpornih stanica tumora i novonastalih tumorskih stanica u ljudi''. ''Naši rezultati indiciraju da ozon u kombinaciji s 5-fluorouracilom (5-FU) ?ini stanice otporne na 5-FU podložnima na modalitet kombiniranog tretmana. Štoviše, ozon se ponaša sinergijski, ili može služiti barem kao aditiv kemoterapiji u razli?itim suspenzijama tumorskih stanica iz grudi i debelog crijeva.''

1990. (travanj-svibanj) Odsjek za opti?ku fiziologiju Sveu?ilišta u Bologni (Italija), objavljuje u ?asopisu Panminerva Medica ?lanak ''U?inci terapije kisikom-ozonom na staroš?u uzrokovanu retinalnu makularnu degeneraciju''. ''U ve?ine pacijenata okularno stanje se poboljšalo.''

1990. Haematologica,1990 75:510-5, poznati europski ?asopis za medicinu objavljuje rad ''Studije bioloških u?inaka ozona 1. Indukcija interferona na ljudske leukocite.'' (autori: Velio Bocci and Luana Paulesu), sponzoriranim od strane Ministarstva obrazovanja Italije. ''...ozonizacija krvi je medicinski postupak korišten u nekoliko zemalja za lije?enje viralnih bolesti... smatramo da je istraživanje u?inaka ozona na PBMC (periferalne krvne mononuklearne stanice) otvorilo novo podru?je za studije koje mogu uroditi korisnim rezultatima i u biološkom i u prakti?nom smislu. Ozon i reaktivni oblici kisika djeluju prvenstveno putem stimulacije PBMC-a i ispuštanja limfokina. Može se postaviti hipoteza o tome kako bi ozon mogao dovesti do ispuštanja tumorskog nekroti?nog faktora (TNF), interleukina (Ils) i interferona IFN (snažan antiviralni protein koji bi s imunomodulatornim aktivnostima mogao imati povoljan u?inak u pacijenata oboljelih od viralnih bolesti).'' (vidi i ostatak studije 05. 11. 1991.)

1991. Susan M. Lark, M.D. ( Los Altos, CA) šalje Edu McCabeu predložak svog ?lanka ''Ozon i njegove primjene u medicinskoj terapiji''. Osvrnula se na istraživa?ke studije o terapiji ozonom i zaklju?ila da ''studije nalaze dobrobit u klini?koj primjeni ozona na razli?ita stanja uz minimalan broj nuspojava.'' Rekla mu je: ''Nakon desetlje?a razvoja i istraživanja proizvoda za oksidativne primjene, zaklju?ila sam da je terapija ozonom/kisikom jedna od najmo?nijih i naju?inkovitijih terapeutskih metoda s kojima sam ikad radila.''

Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''U?inkovitost niskotla?ne primjene O 2 /O 3 na rane koje teško zacjeljuju''. Horst Werkmeister, bivši pro?elnik Odjela za radiografiju Luteranske bolnice (Oberhausen, Njema?ka) kaže: ''Za pacijenta postoji mala neugodnost, no ozon ne pospješuje daljnje ošte?enje, a znatno poti?e zalije?enje rana u velikom broju slu?ajeva zbog svog dezinfekcijskog i jakog hiperemijskog u?inka. Ako se primjeni dovoljno rano, ?esto može sprije?iti nastanak velikih ošte?enja. Cilj nepristrane prezentacije razvoja rana nakon primjene ozona/kisika zasnovane na gore navedenim mjernim vrijednostima, je pota?i širu i ?eš?u primjenu ove metode koja je pokazala u?inkovitost kod mnogih boleš?u snažno pogo?enih pacijenata.''

Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Iš?ezavanje teško kontrolirane dijareje nepoznate etiologije u pacijenata s AIDS-om lije?ene medicinskim ozonom  pilot studija''. Rektalna insuflacija ozona zaustavlja dijareju u pacijenata oboljelih od AIDS-a.

Travanj 1991., Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4, ''Terapija ozonom pozadinski terapeutski koncept i modeli u?inkovitosti''. (objavila Renate Viebahn-Hansler). ''Zbog svoje specifi?ne reakcije, medicinski ozon kao terapeutski agens ima to?no definirani raspon u?inkovitosti...Ovisno o doziranju i koncentraciji, koristimo razli?ita svojstva ozona, npr. njegov germicidni u?inak (oksidativnim uništavanjem), mogu?nost deaktivacije mikroorganizama, i njegov restitucijski u?inak (u rasponima malenih koncentracija). To uklju?uje tri glavne indikacije: vanjske ?ireve i znatna ošte?enja kože, bolesti viralnog i bakterijskog porijekla te cirkulatorne poreme?aje. Restitucijski u?inak ozona može se protuma?iti njegovim oksidativnim u?inkom na metabolizam kisika, indukcijom specifi?nih enzima i aktivacijom imunološki kompetentnih stanica.

01. 10. 1991. stru?na recenzija ''?asopisa ameri?kog društva za hematologiju''. U zna?ajnom probitku medicinskog mijenja U SAD-u, tri godine nakon što je studija zaklju?ena, zajedni?ki rad na ozonu/HIV-u doktora medicine Wellsa, Latinoa, Galvachina i Poiesza objavljen je u stru?no recenziranom i vrlo cijenjenom ameri?kom medicinskom ?asopisu. Njihov ?lanak:

''In vitro deaktivacija HIV-1 tipa virusa ozonom'' izlazi u ?asopisu "Blood Journal, svezak 78 broj 7, 11. 10. 1991, pg. 1882" i opisuje istraživanje koje koordinira Dr. Bernard Poiesz s Državnog sveu?ilišta u Syracusi. Proveli su 15 replikacija studije ozona koja je spajala ozon s HIV-om inficiranom krvlju faktora 8. Ozon je u potpunosti otklanjao HIV virus iz krvi 97-100%, a opet, bio je netoksi?an normalnim zdravim komponentama krvi. Ed McCabe objavio je ovu studiju još 1988, u svojoj knjizi ''Terapije kisikom''.

1991. OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. (Veteran's Administration Hospital, San Francisco) i Joel Freeberg M.D. (UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research Foundation, San Francisco) objavljuju u ?asopisu za antiviralno istraživanje 1991; svezak 16., broj 3 :281-292 sljede?i medicinski dokument:

''Ozon deaktivira HIV u netoksi?nim koncentracijama'' HIV (p24) se smanjio u svim ozonom tretiranim kulturama u odnosu na kontrolne.''

Tako?er, Dr. Carpendale privatno objavljuje pri?e o dvije rektalne insuflacije ozona u pacijenata oboljelih od AIDS-a: ''HIV pozitivan pacijent nakon tretmana ozonom postaje PCR negativan''.

1991. Dr. Robert Mayer (koristi ozon preko 50 godina, od 40-tih) u svojoj klini?koj studiji istraživa?kog centra ima pacijente s uznapredovalim stadijem AIDS-a koji imaju samo 5 T-stanica. Normalan broj je 600-1500 i više. Iako imaju samo 5 T-stanica, potpuno su zdravi. U nadi da ?e pota?i razvitak, lokalni FDA ured dozvoljava Dr. Mayeru da slobodno koristi ozon, pod uvjetom da ga proizvodi sam u svom uredu sa strojem vlastite izrade.

1911. hrabri humanitarac, umirovljeni ameri?ki doktor medicine, Dr. J.B. iznosi rezultate svoje tajne klini?ke visokotla?ne terapije ozonom. Cjelokupno testiranje bilo je provedeno u centralnoj bolnici i nezavisnim laboratorijima. Od 248 HIV-pozitivnih pacijenata izvješ?uje o 113 njih koje je doveo u HIV-negativno stanje, svakog unutar 60 dana, koriste?i autokemoterapiju ozonom nakon koje slijedi neposredna visokotal?na terapija.

1991. publikacija: ''Korištenje ozonom tretirane krvi u lije?enju HIV infekcije i imunološke bolesti  pilot studija u?inkovitosti i sigurnosti ozona'' ("AIDS" 5:981-984. G. Garber, D Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway i M. Shannon).

Ovo je studija koju neprijatelji ozona vole citirati kako bi pokušali (krivo) dokazati da ne djeluje. U ranom pokušaju jedne kanadske ustanove kojim se htjela dokazati vjerodostojnost ozona i njegova sigurnost, dobrohotni ali neiskusni prakti?ari proveli su loše planiran protokol pilot studije. Studiju su financirali Odsjek za infektivne bolesti Op?e bolnice u Ottawi, Canadian Health and Welfare, Federalni kanadski centar za AIDS, Ministarstvo nacionalne obrane i The Meuller Medical Company iz Kanade.

Komentar: Loša organizacija, jer je tijekom studije injektirano samo 10 cm 3 ozona u miši? (što je Aubourg 1938. odbacio kao prebolnu i neu?inkovitu metodu), ne intravenozno, u nedovoljnoj koli?ini da bi bio koristan i kroz nedovoljno dug vremenski period. Kako o?istiti 50-ak i više litara vode (koliko prosje?no sadrži ljudski organizam) injektiranjem 10 cm 3 u miši? samo tri puta tjedno? Sama dnevna koli?ina toksi?nog materijala iz okoliša koju se unosi u tijelo brzo bi poništila bilo kakvu dobrobit, a da i ne spominjemo stres uzrokovan boleš?u kao što je AIDS !

Loša provedba, jer su upravitelji priznali kako se tokom druge polovice ionako prekratke studije stroj za ozon pokvario i uop?e nije proizvodio ozon, no tu su ?injenicu kada su sastavljali izvještaj o drugoj fazi studije ipak ignorirali!

Dakle, koristili su protokol kojeg bi svaki ozbiljni prakti?ar ismijao, a svoje su zaklju?ke donosili na osnovu krivih podataka. Zatim su dodatno pove?ali svoje greške ozbiljno prekora?ivši granice, krivom i neopravdanom izjavom da ''terapija ozonom ne poboljšava parametre imunološke aktivacije niti umanjuje mjerivi p24 antigen u HIV-om zaraženih osoba.''

Dopuštanje objavljivanja takvih studija i izjava je tragi?no, jer te krive zaklju?ke FDA ?esto ponovno iznosi izabranim zastupnicima, ignoriraju?i na tisu?e studija koje pokazuju da ozon djeluje. Ta intelektualna neiskrenost koristi se kako bi se politi?ki opravdalo prije?enje daljnih ozbiljnih istraživanja koja bi umanjila patnju i spašavala živote.

05. 11. 1991 ?asopis za istraživanje limfokina i citokina, svezak 10, broj 5, 1991 objavljuje ''Studije bioloških u?inaka ozona: 2. Indukcija TNF-a na ljudske leukocite, autori: Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. ''Zbog toga što je ozonizacija krvi procedura koju provodi nekoliko Europskih zemalja u lije?enju viralnih bolesti i tumora, leukocitno osloba?anje faktora s antiviralnim i imunomodulatornim aktivnostima može objasniti mehanizam djelovanja ozona i autokemoterapije.'' ''Koncentracija ozona je kriti?na u uvjetima stvaranja TNF-a i stani?ne mitogeneze. Zbog prisutnosti eritrocita, potrebne su ve?e koncentracije da bi se postigla u?inkovitost u krvi, naspram one potrebne za u?inkovitost u PBMC.''

Prosinac 1991. Dr. Robert Mayer pridružuje se doktorima koji izvješ?uju o pacijentma serumski konvertiranim u HIV negativno stanje koriste?i ozonsku autokemoterapiju.

1991. znastvenik s jednog od vode?ih sjeveroisto?nih sveu?ilišta u suradnji s BSME ( Bachelor of Science in Mechanical Engineering ) inženjerom/istraživa?em J.W. (imena izostavljena na zahtjev, zbog prevencije zatvaranja radi velikih nov?anih interesa) više od dvije godine provodi studiju istrebljivanja grupe mikroba koriste?i ozonsku opremu. U 20 završenih studija izvješ?uje o 100%-tnom uspjehu u uništavanju ''in vitro''. Policijski narednik iz Ft. Lauderdalea, koji je povezan i sa slu?ajem FL Wainwright, telefonom kontaktira jednog od znanstvenika i upozorava ih: Ako nastavite prou?avati u?inkovitost ozona bit ?ete proglašeni dijelom kriminalne urote!''

1991. Tvrtka Medizone vodi pregovore s Oružanim snagama Kanade o zapo?injanju 2.5 milijuna dolara ''teške'' istraživa?ke studije u 1992., koja se sastojala od prou?avanja životinja, sterilizacije krvi, testiranja na ljudima i radova povezanih s tom studijom.

Sije?anj, 1992. Kapetan Michael Shannon, zamjenik glavnog kirurga Kanadskih pomorskih postrojbi ima 350 podre?enih znanstvenika. Zapo?inje 2.5 milijuna dolara vrijednu medicinsku studiju ozona koja ?e uklju?ivati sterilizaciju krvi, testiranja životinja i drugo. Kanadska vlada je shvatila da bi u slu?aju velike krize zaliha krvi kanadske vojske u svom sadašnjem stanju bila neadekvatna. M. Shannon izjavljuje: ''Ima nešto u tome - s obzirom na to koliko ljudi godišnje putuje u Europu, uz znatan trošak, samo da bi primili terapiju ozonom.''

08. 05.1992. Associated Press: Dr. Wayne Jonas (iz Vojnog instituta za istraživanja Walter Reed) svjedo?i pred zakonodavnim tijelom Sjeverne Karoline. ''Zahtjev da se današnje medicinske prakse temelje na ?vrstim znanstvenim dokazima je poput gradnje ku?e na kamenom temelju. Zahtjev da takve prakse ''prevladavaju'' zna?ilo bi graditi ku?u na pijesku. Ono što prevladava u medicinskoj praksi mijenja se s vjetrom op?eg mišljenja i plimom profita.''

U lipnju 1992. Ed McCabe zapo?inje blisku suradnju s bivšim ?lanom ameri?kog kongresa Berkeleyem Bedellom. Donose odluku o pozivanju McCabea da svjedo?i pred novoosnovanim Odborom za nekonvencionalnu medicinu Državnog instituta za zdravlje. On iznosi: ''S obzirom na mnoge intervjue koje sam proveo, mišljenja sam da je problem AIDS-a riješen. Ako se može osigurati imunitet na sudski progon od strane države i medicinskog odbora, ovi humanitarni doktori rado ?e podijeliti svoje znanje s javnoš?u za op?e dobro. I ja sam spreman u?initi isto. Ne treba im ?ak ni vaš novac, financirat ?e se sami. Ako doktorima koji koriste ozon osiguramo imunitet na sudski progon, u roku od 90 dana jedino što ?e još biti potrebno u?initi biti ?e implementacija postoje?eg rješenja.''

Ed i Berkeley su odlu?ili da im je potrebno i prisustvo doktora medicine, pa su izabrali Dr. Johna Pittmana (Sjeverna Karolina) da predstavlja sve doktore koji koriste ozon, a koji su podvrgnuti politi?kom zlostavljanju. Dr. Pittman iznio je svoju pri?u o tome kako su mu zabranili rad iako je terapija djelovala.

U lipnju 1992. Ed McCabe i Dr. John Pittman susre?u Dr. Killiana, zamjenika direktora N.I.A.I.D.-a (instituta za AIDS). On i njegov asistent bili su vrlo entuzijasti?ni u vezi ozona kada su vidjeli donešene im dokaze o uspješnosti ozona u lije?enju AIDS-a. Kasnije su šutjeli, bez entuzijazma, i ponašali se kao da nikada nisu ni ?uli ono što im je re?eno.

1992. A. Bolton: ''Izvještaj znanstvenih studija u svrhu razjašnjenja lije?enja periferne vaskularne bolesti ''Ozon-O-Med''-om'', Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992.

22. 07. 1992. Ed McCabe odlazi na put u Washington nakon što je dogovorio dva privatna sastanka sa dva ?lana Ameri?kog kongresa, i to tako da se poklapaju sa sastankom koji su on i bivši ?lan kongresa iz Iowe, Berkly Bedell istog dana dogovorili sa senatorom Tomom Harkinom, bivšim kandidatom za predsjednika.

Gos. Bedell i gos. McCabe odlu?ili su pozvati dva doktora koji su doveli pacijente iz HIV+ u HIV- stanje. Tako?er su pozvali i Jima Caplana, ?ovjeka koji je uvjerio Kubance da odobre terapiju medicinskim ozonom za op?u primjenu, te Dr. Johna Pittmana, doktora koji je koristio ozon te jednog od njegovih pacijenata zaraženog AIDS-om kojemu je nedavno uskra?eno lije?enje. Dr. Pittmanov ured zatvorio je Državni medicinski odbor Norh Caroline usred uspješnih klini?kih testiranja ozona, pod izlikom da ''ozon nije odobren od strane FDA.'' Posjetili su ?lanove kongresa, bili su toplo primljeni, i na kraju završili na sastanku u uredu senatora Harkina, gdje su im se u tom trenutku pridružili Dr. Michael Carpendale i njegov šef iz bolnice "San Francisco Veterans Administration".

Senator Harkin predvidio je za sastanak s nama samo pola sata, no bio je toliko zaintrigiran našim dokazom da smo o uspješnom tretiranju AIDS-a ozonom vodili jednoipolsatnu raspravu. Odmah je odlu?io dogovoriti nam sastanak s direktorom Instituta za alergije i infektivne bolesti Državnog instituta za zdravlje, Dr. Anthonyjem Faucijem. Problem AIDS-a spada pod ovlast tog instituta, a Dr. Fauci se spominjao kao ''car AIDS-a'' ameri?ke vlade. Senator Harkin je ?lan NIH-ovog (NIH=National Institutes of Health, Državni instituti za zdravlje)odbora za usvajanja, tako da ima njihovu pažnju.

20. 08. 1992. sastali smo se sa Dr. Faucijem i njegovim šefom, zamjenikom direktora NIH-a, Dr. Moskowitzem u NIH-ovoj zgradi broj 31, krilo 7A soba 24. Prisutni su bili i Dr. Hill, Dr. Killan te drugi zakonodavni i legalni asistenti. U ime ureda senatora Harkina, Mike Hall i Marina Metallios bili su prisutni kao promatra?i. Ukupno je prisustvovalo 30 ljudi.

Predstavili smo svoja dva ozonom lije?ena pacijenta koji više nisu bili HIV+, i koji više nisu imali temperature, nateknute limfne ?vorove, proljev, bolove, no?na znojenja, gubitak težine ili bilo koju drugu manifestaciju AIDS/ARC bolesti. Predali smo Dr. Fauciju i ostalima kopije njihove medicinske dokumentacije, te su slušali Dr. Carpendalea te još jednog doktora i njihove bivše od AIDS-a oboljele pacijente. Dr. Latino iz tvrtke Medizone govorio je o besprijekornim testovima ozona na životinjama koje je Medizone ve? proveo. Dr. Pittman i jedan od njegovih pacijenata iznijeli su emocionalnu molbu za otvoreno korištenje medicinskog ozona kako bi on mogao završiti svoja klini?ka testiranja ozona. I ja sam zatražio isto, iznijevši im ukratko 50 godina povijesti u?inkovitosti medicinskog ozona na stotinama tisu?a ljudi u Europi i navevši im savršen sigurnosni zapis milijuna primjena ozona. Iznijeli smo racionalan, iskustvom potkrijepljen, dokumentrian i razuman zahtjev za neposrednom istragom u?inkovitosti ozona u lije?enju AIDS-a. Tako?er, pitao sam može li se što u?initi kako bi se postiglo da FDA obustavi supresiju koju vrši nad doktorima medicine koji koriste ozon. Re?eno nam je kako NIH nema ovlasti nad FDA.

Komentar: Zamislite slijede?u situaciju. Naša mala ali predana grupa sjedi za okruglim stolom sa službenim predstavnicima AIDS politike ameri?ke vlade. Uokolo stola sjede asistenti, sekretari, pomaga?i i rukovodioci raznih odjela. Nema velikih korporacija koje nas financiraju, kao što je ina?e uobi?ajeno na takvim sastancima. Iako su zastupnici NIH-a trebali prošetati niz hodnik da stignu tamo, svi mi ostali trebali smo izostati s posla i odvojiti iz vlastitog džepa zamjetnu sumu za putne troškove, smještaj i hranu. Došli smo iz cijele zemlje, samo da bi pomogli svojim sunarodnjacima koji umiru od AIDS-a. Sjedili smo tamo sa dva pacijenta, sada potpuno zdrava, prije oboljela od AIDS-a, koji su bili HIV negativni , jedan LRP negativan (LRP , lan?ana rekcija polimeraze , test za bilo koji od 7 nukleotida samog HIV virusa), a jedan Western Blot/Elisa negativan (testiranje prisutnosti HIV antitijela). Sjedili smo tamo sa primjerima i njihovim zapisnicima koji su prikazivali kompletno zatiranje svih sekundarih bolesti, njihovim doktorima, politi?ki zlostavljanim doktorom i njegovim pacijentom kojemu je uskra?eno lije?enje, te nekoliko debelih fascikala medicinskih referenci o ozonu iz Europe i SAD-a. Znate li kakav smo odgovor dobili?

''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove pri?e.'' Dopustite mi da ponovim: ''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove pri?e.'' I, ''Oni su toliko o?ito zdravi da sigurno nisu ni bili bolesni.''Ne?emo se ni osvrnuti na ovakav tretman osim ako nemate pacijente koji su barem dvaput prije lije?enja PCR-testirani kako bi se dokazala prisutnost HIV virusa, njihovu HIV pozitivnu krv pohranjenu, dva PCR-testiranja tokom lije?enja i dva PCR-testrianja nakon tretmana koja dokazuju nestanak HIV virusa.'' Eh, kakav odgovor, i to od institucije koja je financirana našim novcem od poreza da prona?e lijek za AIDS, dok ljudi pate i umiru tragi?nom i sporom smr?u. Nije baš ohrabruju?e, zar ne? Sama težina tamo priloženih dokaza bila je dovoljna za neposredno pokretanje istraživanja ozona, bez dodavanja novih uvjeta. Uz bilijune dolara kojima NIH raspolaže zaista su mogli nešto u?initi. Nakon svega što smo prošli, pomislili biste da su mogli barem kao gestu dobre volje uputiti nekoliko telefonskih poziva drugim doktorima i pacijentima, no sve što su rekli bilo je efektno ''idite ku?i''. Iako su nam definirali jasan cilj koji treba ga?ati, imao sam osje?aj da se linija s koje se ga?a pomakla daleko unazad.

Analiza: Iznosim problem sadašnjeg NIH-ovog rasu?ivanja:

1. Iako su izjavili da nisu upoznati s poviješ?u oduzimanja ozonskih strojeva od strane FDA, zlostavljanjem doktora koji koriste ozon, i primoravanjem doktora na lažne izjave o beskorisnosti ozona, ?uli su to sve od mene osobno, uz napomenu koliko je bilo teško nagovoriti bilo kojeg doktora da se uop?e pojavi i iznese im dokaze. Kako itko može provesti otvorena testiranja tog korisnog tretmana ako ?e ih FDA zatvarati ?im otvore vrata?

2. Promoviraj?i nedokazanu tvrdnju ''HIV uzrokuje AIDS'', traže 6 PCR HIV testova, od kojih svaki košta oko 350 dolara, zna?i, ukupno više od 2100 dolara po pacijentu. Kao prvo, postoji nekoliko PCR testova , od kojih niti jedan nije osiguran, stoga, kojem ?e se testu vjerovati? I tko ?e to platiti? Doktori koji koriste ozon su financijski gledano bespomo?ni, a pacijenti oboljeli od AIDS-a ve? su potrošili svu svoju ušte?evinu na doktore, bolnice i lijekove poput AZT, DDI, itd. Tako?er, u doba kada su pacijenti koje smo mi doveli bili pozitivno testirani na AIDS, PCR testovi nisu bili normalno dostupni, tako da je prilaganje njihovih PCR testova bio nemogu? zahtjev! Tako?er, mnogo patentiranih terapija ozonom sada spada u javno dobro, pa ni jedna farmaceutska tvrtka ne želi financirati istraživanje.

3. Putem svoje izjave dali su nam na znanje da ne?e razmotriti ozon osim ako ne udovoljimo njihovim novim PCR standardima, te da je JEDINO HIV virus ono što treba tražiti. Nigdje i nikada nije dokazano da je HIV virus jedini definitivni uzrok AIDS-a; jednostavno je jednog dana u medijima naveden kao vjerojatan uzrok. Rad Dr. Galloa ''HIV uzrokuje AIDS'' je dokazan kao lažan. Kako je navedno na zadnjoj konferenciji za AIDS u Amsterdamu (1992), ljudi umiru od AIDS-a a da nikada nisu bili pozitivni na HIV ! Virus je vjerojatno samo promotor ili mogu?i ko-faktor bolesti. Stoga, zašto donositi zaklju?ke o u?inkovitosti ozona bazirane na prisutnosti ili izostanku virusa koji lako mogu?e uop?e nije bitan? Zašto ignorirati najzna?ajnije ?injenice koje dokazuju otklanjanje svih sekundarnih bolesti i simptoma? Ovo je daleko zahtjevniji test: treba li se ili ne odmah zapo?eti s istraživanjem ozona, ako se može ukloniti patnja oboljelih, bez obzira na to jesu li ili ne PCR negativni.

Komentar: Što je sa kvalitetom njihova samostalnog življenja nakon ozona? Na?in na koji je Centar za kontrolu bolesti odlu?io klasificirati ima li netko AIDS ili ne daje odgovor. Oni traže istovremenu prisutnost nekoliko ukazuju?ih bolesti. Oba pacijenta koje smo mi doveli imali su potpuno eliminirane sekundarne infekcije i klini?ke simptome. Dakle, prema definiciji Centra za kontrolu bolesti, uz HIV negativan test, više nisu bolovali od AIDS-a. Stvarni ljudi sjedili su pred NIH zaposlenicima, sa svojom medicinskom dokumentacijom i testovima krvi  pa opet, NIH službenici nisu ništa vidjeli. Ili su odabrali ništa ne vidjeti. Nadajmo se da ?e prakti?nije mišljenje na kraju prevladati.

Moram napomenuti, kako biste shvatili medicinski ozon u pravom smislu lije?enja AIDS-a, da nekoliko injekcija medicinskog ozona ne?e u?initi ?udo. Uspješna lije?enja AIDS-a ozonom provodila su se 2 do 5 sati dnevno u obliku nekoliko razli?itih oksidativnih i inih terapija tokom 3 do 6 tjedana za redom, ovisno o pojedinoj kombiniranoj primjenjenih metoda. Te se metode uvijek kombiniraju s promjenama stila života, pravilnom ishranom, eliminacijskim ?iš?enjem organa, duhovnim i moralnim balansiranjem kako bi se uklonilo pacijentovo poricanje samoga sebe, uklju?uju?i proces reizgradnje imunološkog sustava.

Šestoro ameri?kih doktora izvjestilo me o preko 200 ljudi koji su testiranjem dokazano HIV negativni. Tako?er posjedujem video intervju koji dokazuje iznimnu u?inkovitost ove terapije u slu?aju raka, pa ?ak i bolesti poput multiple skleroze. Kao društvo trebali bismo uskoro okrenuti pogled u smjeru ozona, umjesto da gledamo kako sve više ljudi nepotrebno umire dok se mi uporno držimo starih metoda koje o?ito ne funkcioniraju.

U rujnu 1992. ''Bilten za razvoj i istraživanje'' Br. 234. (Odsjek za znanost i tehnologiju, Canadian Government's Supply and Services Dept.) objavljuje ''Bolja sterilizacija krvi ozonom''. Pod 303,943 dolara vrijednim ugovorom sa Surgeon General's Branch of Department of National Defence [DND] Headquarters (sjedište odjela za državnu obranu), istraživa?i iz CCRS-ovog National Reference laboratorija prou?avaju dvije tehnologije sterilizacije ozona, kako bi potvrdili njihovu izvještenu u?inkovitost u deaktivaciji raznih potencijalnih viralnih kontaminacija krvi, uklju?ivši HIV-1 i hepatitis... U Europi je prema procjeni 350,000 ljudi bilo tretirano ozonom u periodu od 1980. do 1985. Sveu?ilište u Bonnu recenziralo je te slu?ajeve i prijavilo da se u slu?aju pravilne primjene ozonske terapije ne javljaju gotovo nikakve nuspojave... ''Produkti tog istraživanja našli su primjenu širom svijeta'', kaže kapetan Shannon (iz DND-a). ''U pravilnoj koncentraciji, primjena ozona zvu?i gotovo predobro da bi bila istinita. Pokušavamo ne biti previše entuzijasti?ni, ali dosadašnji podaci dovode nas u napast.''

1992. Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 ''Korištenje ozonoterapije u operacijama korekcije nosa'' (Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E). Opisuju se pozitivni rezultati primjene ozona u rinoplastiji. 25 pacijenata je intravenozno primalo ozon u trajanju od 3 dana prije operacije i post-operativno, što je rezultiralo znatnim smanjenjem trajanja post-operativnih komplikacija u usporedbi s grupom od 20 pacijenata koji nisu primali ozon.

Rujan 1992. Medicinska hipoteza (Rujan 1992. ; 39(1): 30-4). ''Ozonizacija krvi u lije?enju virlanih bolesti i imunoloških deficijencija. Hipoteza.'' (autor: V. Bocci). U posljednje tri dekade u Europi su primjenjene glavne ozonske autokemoterapije, u nekontroliranim testiranjima provedenim nad pacijentima oboljelim od raznih bolesti, a naro?ito kroni?nih virusnih bolesti i neoplazmi. ?ini se da je tretman u stanju aktivirati doma?inov imunološki sustav poticanjem proizvodnje imunoaktivnih citokina, te je sada mogu?e racionalizirati proceduru, poboljšati metode i procijeniti ishod... Kada se to provede, uslijed jednostavnosti procedure i mogu?nosti široke medicinske primjene autokemoterapija bi mogla postati vrlo vrijedna, posebice u nerazvijenim zemljama. (-iz Medline)

Listopad 1992. Pol-Tyg-Lek (1992 Lip., 19-26; 47(42-43): 964-6) poljski medicinski ?asopis. ''Klini?ka procjena rezultata lije?enja pacijenata oboljelih od arteroskleroti?ne ishemije donjih ekstremiteta intraarterijarnim injekcijama ozona''. Sedam poljskih istraživa?a dalo je 10 injekcija ozona u femoralne arterije 50-toro pacijenata s arteroskleroti?nom ishemijom donjih ekstremiteta i 49 pacijenata s dijabetesom. ''Lije?enje je rezultiralo znatnim poboljšanjem u obje grupe... lije?enje ozonom je i u?inkovito i sigurno.'' (-iz Medline)

Prosinac 1992. ?asopis za njegu pacijenata oboljelih od AIDS-a u svesku 6, broju 6 objavljuje ?lanak ''To?ka gledišta: Slu?aj za terapiju ozonom'' Eda McCabea. To je bilo ponovno izdanje njegova svjedo?enja pred NIH-ovim Uredom za nekonvencionalnu medicinu. ''Razgovarao sam sa 6 doktora medicine is SAD-a, koji su neovisno jedan o drugome, kolektivno prijavili više od 300 pacijenata koje su doveli u HIV-negativno stanje (s potvr?enim Western Blot, ELISA, i PCR), uklju?ivši potpuno uklanjanje bilo kakvih faktora sekundarnih bolesti kao što su npr. gubitak energije, gubitak težine, dijareja, itd.''

Velja?a 1993. Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM objavljuje ''Kona?no - lije?enje ozonom-kisikom''. (njen ured se nalazi u predgra?u Londona, Engleska). Ona navodi 31 uobi?ajenu bolest koja se rutinski tretira ozonom. ''?arobnu terapiju ozonom-kisikom'' (njene rije?i) otkrila je nakon što ju je osobno dovela sa ruba smrti ?etiri i pol mjeseca groznice, besanice, svrbežnih osipa, nateklih i bolnih zglobova, rapidnog opadanja težine, nakon što ništa drugo nije djelovalo (dvije bolnice i 112 raznih medicinskih pretraga).

Travanj 1993. ?asopis kanadskog medicinskog društva Novosti znanstvene medicine (Can Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) objavljuje ?lanak ''Jesu li bezbrižne transfuzije zaista samo za dašak ozona daleko?'' Alberta C. Baggsa, , BSc. ''Znanstvenici u Americi i Kanadi istražuju korištenje ozona za uništavanje HIV virusa, hepatitisa i virusa herpesa te drugih infekcijskih agensa u krvi koja se koristi za transfuziju. Studije su podržali i medicinski krugovi NATO pakta zbog straha da su viralne pandemije ugrozile mogu?nost svjetskih banaka krvi da udovolje hitnim i velikim vojnim potrebama.'' ''...U pismu upu?enom NATO-ovom odboru za krv , glavni kirurg Kanadskih oružanih postrojbi izvješ?uje o kanadskim nalazima koji govore kako 3-minutna ozonizacija seruma zaraženog milijunom HIV-1 ?estica u jednom mililitru postiže gotovo 100%-tnu deaktivaciju virusa. Tako?er, saznalo se da procedura uništava i neke druge viruse s lipidnim ovojnicama, uklju?ivši majmunski imunodeficijencijski virus i razne tegobe koje su interesantne veterinarima.'' Izvješ?e u ?asopisu opisuje rad tvrtki Mueller Medical i Medizone International.

Svibanj 1993. Ameri?ki ?asopis za kirurgiju (59(5): 297-303). ''Irigacija trbušne šupljine u tretiranju eksperimentalno inducuranog mikrobnog peritonitisa: u?inkovitost ozonizirane otopine soli u vodi''. Devetoro istraživa?a implantiralo je gel kapsule fekalnog razmaza u peritonalne šupljine štakora. ''Ozonizirana otopina soli u vodi statisti?ki se pokazala kao u?inkovito irigacijsko sredstvo kod redukcije stvaranja apscesa u preživjelih.''

Svibanj 1993. H. D. Wolfsteadter, MD iz Berlina objavljuje tekst ''Terapija ozonom'' pod sponzorstvom Me?unarodnog društva za AIDS- Prirodna alternativna tradiconalna komplementarna medicina (NATC i IAS). ''...nedavni rezultati istraživanja virusa, posebice rezultati in-vitro pokusa na retro-virusima i aktiviraju?i u?inci na imunološki sustav u skoroj ?e budu?nosti u?initi terapiju ozonom zanimljivom temom suvremenog istraživanja. U prepoznavanju hitne potrebe za klini?kim pojašnjenjem u?inkovitosti lije?enja ozonom zasnovane na tvrdnjama i indikacijama ne postoje podijeljena mišljenja.''

02. 05. 1993. Glavni naslov: Kana?ani proveli testiranje na majmunima - Medizonova tehnologija dekontaminacije krvi pokazala se uspješnom. Još uvijek sporo napreduju?i, Mediozone objavljuje uspješna testiranja na majmunima. To je bio jedan od uvjeta koji su bili postavljeni prošlog Kolovoza kada su se McCabe/Bedell/Latino i drugi sastali s Dr. Faucijem u NIH-u. Dr. Fauci je rekao: ''Zašto ne provedete jednostavno testiranje na majmunima?'' Medizone je tako i u?inio, pa sada objavljuju uspješno završene prve dvije faze kanadskog istraživa?kog projekta nadgledanog od znanstvenika-zastupnika Kanadskog Crvenog križa, Ministarstva obrane i agronomije, Veterinarskog medicinskog sveu?ilišta Cornell i tvrtke Medizone Canada Ltd.

U dvije grupe majmuna uvedena je plazma inficirana visoko virulentnim razmazima SIV-a (majmunski ekvivalent HIV-a). Prva grupa uginula je unutar 12 dana. Inficirana plazma druge grupe prvo je infuzijski tretirana ozonom. Druga grupa uop?e nije pokazivala znakove infekcije.

Dr. Latino, predsjednik tvrtke Medizone je izjavio: ''Ovi preliminarni rezultati pokusa ukazuju na sposobnost Medizonovih patentiranih znanstvenih i tehnoloških procesa da deaktiviraju odre?ene virusne kontaminante u krvi, uklju?ivši i virus HIV-a.

Zajedno s gore navedenim testiranjem majmuna, tvrtka Medizone je do sada FDA-u poslala slijede?e podatke:

1. Studija na ze?evima na Farmakološkom sveu?ilištu (Long Island) pokazuje da se u koncentracijama i do 10 puta ve?im od doze predložene za ?ovjeka ne javlja toksi?nost.

2. Studija na ma?kama na Veterinarskom sveu?ilišnom fakultetu Cornell ne pokazuje toksi?ne efekte.

3. Studija deaktivacije HIV-a u ?asopisu za hematologiju pokazuje stopostotnu deaktivaciju.

4. Medicinska škola Mount Sinai (New York) otkriva da su hemodijaliti?ke i koagulacijske promjene debelo unutar standarda za reinfuziju pakirane ljudske krvi.

FDA i dalje ne želi odobriti testiranje na ljudima, niti priznati da postoji ikakav znanstveni dokaz u?inkovitosti ozona.

Kolovoz - rujan 1993. Me?unarodna udruga za ozon održava 11. svjetski kongres i izložbu o ozonu (29. 08 i 03. 09. 1993) u San Franciscu. Razgledavalo se 9 postrojenja za tretiranje vode ozonom. detaljno su se pregledaval štandovi proizvo?a?a industrijskog ozona i dodatno je održan dvodnevni sastanak o ozonu kojem su prisustvovali doktori suu?esnici iz cijelog svijeta.

Komentar: O3OHATOP - to je ruska rije? za ozon. Sastanak nam je jasno prikazao da ?ak i Rusija ima više slobode u zdravstvu od SAD-a.

Dr. Claudia Koscherkova, pro?elnica Odjela za razvoj i istraživanja na Nisnerokinov medicinskom institutu trenuta?no ozonom lije?i 39 arteroskleroti?nih pacijenata. Ona, C.N. Kontorschikova M.D. (pro?elnica Centra za istraživanja), posebice Sergi P. Peretyagin M.D. (rukovodioc Centra za istraživanja - otac suvremene primjene ozona u Rusiji) i drugi primjenjuju medicinski ozon na bebama, životinjama, odraslima, pa ?ak i za lije?enje rana nastalih vatrenim oružjem! Imaju ?etiri glavna centra za lije?enje ozonom u svojim glavnim gradovima: Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, i Smolenskj, i ostale centre u Balti?kim zemljama.

Tako?er, koriste inhalacijsku terapiju ozonom - koncentracija 1-4 mcg/ml ozona vlaži se ultrazvukom i inhalira, i razvijaju tehniku recilkuratorne izvantjelesne ozonizacije ljudske krvi u trajanju do sat i pol, pri niskim koncentracijama od 1.5 do 2 mg/ml.

Preko 120 ruskih doktora medicine je tokom proteklih 6 godina lije?ilo tisu?e ljudi ozonom! Zbog nasilne pohlepe ameri?kih kompanija za proizvodnju ljekova koje utje?u na sve nivoe društva kako bi onemogu?ili korištenje ozona, sve druge zemlje nas prikazuju inferiornima!

Ruski doktori koje sam upoznao na IOA konferenciji bili su dovoljno ljubazni, pa su mi posudili kopiju svog videozapisa. Napravio sam dobru kopiju tog materijala i dvadestminutni video koji objašnjava medicinski ozon (na engleskom). Ima puno inovativnih tehnika, a sada možete naru?iti i svoju kopiju preko "The Family News."

Na istoj konferenciji IOA je održala razgledavanje lokalnih postrojenja za tretiranje vode ozonom i trodnevnu prezentaciju dokumenata o postrojenjima za pro?iš?avanje gradske pitke vode, najnovijim industrijskim metodama stvaranja ozona, postrojenjima za tretiranje otpadnih voda, ozonu koji se koristi u industriji papira za hla?enje i proizvodnju, ozonu u bazenima i gradskim akvarijima, tretiranju podzemnih voda i biološkim efektima ozona.

Konferencija je završila dvodnevnim medicinskim prezentacijama kompletiranih i aktualnih medicinskih studija ozona- od kojih se ve?ina provodila van SAD-a (zbog politi?kih pritisaka u Americi). Slijedi sažetak tema koje pokazuju uspjehe lije?nika koji su provodili terapije medicinskim ozonom.

Dr. John Greenburg, sa Škole za medicinsko osoblje Sveu?ilišta u Heidelbergu, rade?i zajedno s Horstom Kiefom, predstavlja rezultate svog rada na mikroskopskom istraživanju krvi nakon izlaganja ozonu (5 cm 3 krvi, 15 cm 3 ozona), utvrdivši da je ozon siguran ako se koristi unutar prihva?enih parametara, koncentracijom uglavnom manjom od 80 mcg/m.

Dr. Michael Carpendale (San Francisco, CA VA Hospital) dobio je priznanje za svoj istraživa?ki rad i za pomo? oko organizacije tadašnjeg sastanka. U svom govoru ''Ozon, Hiv i AIDS'' navodi: ''Ozon deaktivira HIV u koli?inama koje nisu toksi?ne za krvne stanice; u salinu 0.4 ug/ml; u serumu 4.0 ug/ml; u krvi 50 ug/ml. Ozon je nevjerojatno siguran lijek,... pove?ava kisik me?u stanicama, pove?ava vazo-dilataciju i perfuziju... pove?ava propusnost stani?nih membrana...najbolji je marker za T4 stanice.'' I, '' Va bolnica na Floridi lije?ila je doti?nog pacijenta ozonom rektalno, njegova majka tvrdi da mu je izlije?ena cryptosporidium dijareja.''

Doctor Frank Shallenberger izvjestio je o primjeni IV ozonske terapije, putem infuzijskih pumpi koje su imale protok od 100 cm 3 /h. Predlaže ponovna 10 cm 3 punjenja medicinskih šprica umjesto jedne velike, tako da koncentracija ozona unutar šprice vremenom ne po?ne opadati. Naveo je da tjelesna antioksidativna reakcija zapo?inje unutar 5 od 6 dana.

Doctor Wong (University of Havana, pro?elnik odjela za terapiju ozonom u njihovom medicinskom istra?iva?kom centru) koristi ozon za lije?enje artritisa, kardiopatije, endoflebitisa, itd.

Dr. Bernie Kershbaum (Philadelphia, PA) izabran je za pro?elnika organizacije IOA Pan American Medical Group. Slijede?i IOA kongres održati ?e se 12. 05. 1995 u Francuskoj. U potrazi su za novom dokumentacijom.

Podpredsjednik Njema?kog društva za ozon, Dr. Hartmut Baltin izvješ?uje o lije?enju pacijenata oboljelih od AIDS-a u studiji u njegovoj vaskularnoj klinici.

Talijani koriste veterinarsku tehniku infuzije 15 mcg/ml ozona u 2 litre konjske krvi, i reinfuzije u konja.

O testiranjima ozona na IOA konferenciji tako?er izvještavali:

Okluzivna arterijska bolest donjih udova - O. Rokitansky, J.

Washuttl and L. Groger - Austrija

Okluzivna arterijska bolest donjih udova - R. Mattassi - Italija

Imunološko pra?enje - H Baltin - Njema?ka

Arteroskleroza - N. Zhulina, C. Kontorschikova i N. Morozova - Rusija

Kardiopatologija - F. Hernandez i drugi - Kuba

Hipoksi?na stanja - S. Peretyagin - Rusija

Hiopksi?na ošte?enja - C. Kontorschikova - Rusija

Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin i O. Birjukova - Rusija

Chelation - M. Foster - SAD.

Multiformna patologija - G. Glady - Francuska

Dermatologija - S. L. Krivatkin - Rusija

Stafilokok - T. Shimoyama i drugi - Japan

Sickle Cell Anemia - M. Gomez i drugi - Kuba

Autovakcinacija nastala ozonom - J. Greenberg - Njema?ka

Reumatske bolesti - Z. Fahmy - Njema?ka

Katostrofne ozljede u djece - S. N. Gorbunov i drugi. - Rusija

Studija rektalne insuflacije štakora - S. Mendez i drugi - Kuba

Genetika - E. Prieto i drugi - Kuba

Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy

Disfunkcija o?nog živca - R. Santiesteban i drugi - Kuba

Cerebrovaskularna nezgoda - E. Devesa - Kuba

Senilna dementija - M.M. Rodriguez i drugi - Kuba

Maligna bolest - H. Kief - Njema?ka

Rak dojke - R. Dallaglio i drugi - Italija

Neurodermatitis - H. Kief – Njema?ka

Probavni sustav - M. Noa - Kuba

laboratorijske životinje o?iš?ene od mikroba - J.M. Mirabal i drugi - Kuba

Citiraju?i Seigfrieda Rillinga, predsjednika Njema?kog medicinskog društva za ozon (navodi iz njegovog govora o povijesti ozona korištenog u Njema?koj): ''...Ozon samo služi ?ovje?anstvu''.

Komentar: I uza sve to, jedan FDA službenik rekao je ?lanu kongresa da ne postoji dokaz medicinskih primjena ozona. Ameri?ki doktori bi trebali biti zastupljeni u ve?ini na gore navedenoj listi, umjesto toga oni su primorani skrivati svoj rad po podrumima i stražnjim sobama.

02. 09. 1993. Svjetska premijera polusatnog kanadskog videozapisa ''Ozon i politika medicine'' na IOA sastanku (autori: Geoff Rogers i Riener Diedrau). Nakon toga video je prikazan u L.A.-u, New Yorku-u, Salt Lake City-ju i drugim zdravstvenim sajmovima.

Komentar: Kroz njihove vlastite rije?i video demonstrira bahatu neobrazovanost sustava i hrabro uložen trud istraživa?a i pionira medicinskog ozona.

08. 09. 1993. Medizone Int'l NYC sa talijanskim ministarstvom zdravstva i talijanskom znanstvenom udrugom za terapiju kisikom-ozonom najavljuje ko-projekt lije?enja AIDS-om i hepatitisom B zaraženih pacijenata sa Medizoneovom tehnologijom dostave tankog filma. Pacijenti ?e biti podvrgavani jednosatnom tretmanu svakog drugog dana tokom 12 tjedana testiranja.

25. 09. 1993. Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. piše svoj ''Dodatak 'Ozonu u medicini'; mogu?i mehanizmi viralne deaktivacije ozonom.'' Detaljizira kemijske reakcije putem kojih ozon postiže svoju u?inkovitost. 20. 01. 1994. Medical Tribune - Research News - glavni naslov: ''Mješavina ozona i kisika može deaktivirati HIV ''in vitro. Ovaj ?lanak (autor: Nathan Horowitz) opisuje nadolaze?u Medizonovu fazu 1 klini?kih istraživanja na nekoliko lokacija u Italiji. 300 pacijenata zaraženih HIV-om ili hepatitisom B nasumce ?e biti raspodijeljeno u dvije grupe - kontrolnu i onu koju se tretira, i biti ?e prou?avani tokom tri mjeseca doziranja i devet mjeseci kontrole nakon terapije. Tokom 12 tjedana 300 cm 3 krvi biti ?e izva?eno, ozonizirano i onda vra?eno pacijentu, svaki drugi dan. ''Preliminarni podaci Dr. Latina su vrlo zanimljivi,'' rekao je Mark Cohen, Ph.D., profesor medicine na Državnoj sveu?ilišnoj školi medicine u Shreveportu, Louisiana. ''Njegove studije pokazuju da ozon zaista može uništiti HIV.''

25. 03. 1994. Dallas, Texas je lokacija IBOM-ovog (International Bio-Oxidative Medicine Foundation) 5. Godišnjeg sastanka. Telefon 405/691-1452. Doktori medicine iz cijelog svijeta naglasili su svoje radove uspješnog korištenja ozona i/ili vodikovog peroksida i drugih oksidacijskih sredstava u medicini, i prisustvovanja na specijalnim edukativnim radionicama. Me?u priloženim dokumentima bili su:

''Spontanost oksidacije u prirodi'' Majid Ali, MD

"Ozon u medicini" Frank Shallenberger MD

"Vodikov peroksid i slobodni radikali'' Charles H. Farr MD Ph.D.

"Kompleksni oksidacijski spojevi'' George Freibott ND

"Iskustva u daljnjem lije?enju AIDS-a, raka i kemijske toksi?nosti / preosjetljivosti korištenjem biooksidativnih nutricionisti?kih terapija'' Robert Allen MBBS (Australija)

"Uzrok svih bolesti sa holisti?kog stajališta'' Ed McCabe

"Oksidativna terapija i odgovor na problem AIDS-a" Robert Willner MD, Ph.D

"AIDS, imunologija i ozon" Frank Shallenberger, MD

"Iskustva s medicinskim ozonom'' Stanley W. Beyrle, N.M.D.

"Ozon može deaktivirati HIV reduciranjem p120-CD4 afiniteta vezivanja, lizinizacijom lipidne ovojnice HIV-a i oksidacijom jezgre HIV-a'' Oscar K. M. Hsu (Harvard)

Upozorenje ! Travanj 1994. Istraživa? intervjuira EPA službenika - (Služba za zaštitu okoliša - telefon 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) zaduženog za podatke o u?inkovitosti i mikrobiološke studije, Zigfridasa Vaituzisa, koji otkriva šokantnu ?injenicu da se do tadašnjeg datuma svi statisti?ki podaci ameri?ke vlade o AIDS-u odnose samo na HIV-1 ! Isto vrijedi i za sva testiranja u bankama krvi. HIV-2, HIV-3 i drugi oblici vjerojatno sve do broja 10 (HIV-0 u Francuskoj) uop?e se ne testiraju ili unose u statisti?ke podatke koje iznosi vlada i koji se iznova ponavljaju u medijima! Dakle, govori nam se o mnogo manjem broju zaraženih AIDS-om nego onom kojeg statisti?ki podaci otkrivaju, a banke krvi u?estalo daju krv zaraženu drugim oblicima HIV-a !

Kada se do?ete testirati na HIV, traži se samo HIV-1! Zaboravite ono što vam sestre u bankama krvi govore i ono u što same vjeruju. Zatražite ih da vam donesu jedan od paketa za ekransko testiranje krvi i da vam pro?itaju upute tiskane na njemu - upute se odnose samo na HIV-1. Testiranje na ostale tipove HIV-a morate zatražiti vi sami ili vaš doktor !

Od 01. 06. 1994 HIV-2 biti ?e priznat, a neke banke krvi ve? provode testiranje na HIV-2.

Komentar: Kroz veo politi?ke varke govori nam se da je sve u redu, dok spremljena transfuzijska krv ostaje netestirana i zbog toga nesigurna, a statisti?ki podaci uvelike su podcjenjeni! Što to politi?ari smjeraju? Zvu?i protuljudski i nehumano, zar ne?

Doživite li automobilsku nesre?u, i probudite li se spojeni na vre?icu krvi, nemate li pravo znati je li inficirana HIV-om 2, HIV-om 3 itd.? Ozon propušten u obliku mjehuri?a kroz svu pohranjenu krv odmah bi rješio taj problem. Morate se upitati: Kontrolira li neka izvanzemaljska sila unutarnje poslove naše vlade? Zasigurno ne zastupaju mene ili bilo kog od mojih prijatelja, niti vas ili važe prijatelje, zar ne?

Travanj 1994. Još prije gore navedenih razgovora s CDC-om, njihov kompjuterizirani nacionalni informacijski i edukativni program o AIDS-u / CDC National AIDS Clearinghouse databank) sadržavao je sažetak pri?e u kojoj Ed McCabe svjedo?i pred NIH 1992. o u?inkovitosti ozonske terapije. Pri?a je naknadno tiskana u novinama "Washington Post", u sekciji o zdravlju, 06/23/94, str. 8 (od strane Davida Browna). Tjedan dana nakon navedenih razgovora, sve reference na svjedo?enje gospodina McCabea i pri?a iz Washington Post novina potpuno su nestale iz CDC - ovog ra?unala. (negdje oko 4/7/1994.). Baza podataka je u privatnom vlasništvu tvtrke Information Inc., Behesda, MD.

 

FDA (US Food and Drug Administration - Ameri?ka agencija za hranu i lijekove) je, u lipnju 2001.g., odobrila upotrebu ozona kao antibakterijskog sredstva za dezinfekciju površina koje dolaze u dodiru s hranom, kao i za direktnu primjenu na hrani. Do tada, klor je bio najšire primjenjivani dezinficijens u prehrambenoj industriji.

U preporuci industriji FDA je 2004.g. naglasila da je „ozon sastojak koji može reducirati štetne mikroorganizme, uklju?uju?i patogene E.coli vrste i Cryptosporidium u sokovima. Ozon je odobren kao prehrembeni aditiv koji se sigurno može koristiti kao antimikrobni lijek u rukovanju, skladištenju i preradi hrane prema uvjetima objašnjenim u 21 CFR 173.368.“

Odobrenjem da se ozon može koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo u direktnom kontaktu s hranom od strane FDA, otvorena su vrata široke primjene ozona u rukovanju s hranom, sa ciljem da se pristupi rješavanju gore navedenih problema. Da bi se to dostiglo izvršene su brojne studije kojima se dokazala u?inkovitost i ekonomska isplativost upotrebe ozona