Terapija ozonom je najsigurnija poznata terapija.

Ozon se pokazao kao iznimno sigurna medicinska terapija, bez popratnih štetnih učinaka. U studiji koja je 1980. god. provedena u Njemačkom medicinskom udruženju za ozon terapiju, 644 terapeuta iznijelo je izvještaje u svezi 384 775 pacijenata, koji su obuhvaćali ukupno 5 579 238 primijenjenih ozon tretmana. U izvještaju je zabilježeno samo 40 slučajeva s popratnim negativnim učincima, što predstavlja izuzetno nisku stopu od 0,000007% od čega samo četiri s lošim ishodom. Na ovaj način ozon se dokazao da je najsigurnija medicinska terapija ikada primjenjivana.

Ozon je potpuno netoksičan ukoliko se kontrolirano primjenjuje. Nema podataka o štetnosti slobodnog radikala, a ujedno postoji činjenica da je ozon najbolji odstranjivač slobodnih radikala koji postoji.

Ozon ujedno potiče proizvodnju superoksida DISMUTASE, CATALASE, i GLUTATHIONE PEROXIDASE, enzime u staničnoj stijenci koji štite stanicu od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Dr.Horst Kief  preporučuje uzimanje vitamina A i E prilikom primanja ozon terapije. Poznato je da je vitamin C suprotan ozonu, stoga osobe koje uzimaju megadoze vitamina C moraju učiniti pauzu od 12 sati  između uzimanja vitamina C i ozon terapije, iako ozon neće razgraditi vitamin C u tijelu. Ovaj učinak vitamina C može se iskoristiti ukoliko osoba pokaže preosjetljivost na ozon u obliku kašljanja koje traje duže od 30 minuta. Kašalj se može zaustaviti oralnim uzimanjem 5000 mg vitamina C.

OZON U PREVENCIJI

Ozon je snažno terapeutsko sredstvo za liječenje bolesti, ali je jednako važan u prevenciji od bolesti. Stotine različitih bolesti koje se nazivaju alopatijama u stvari su simptomi jednog uzroka koji je u pozadini. Taj uzrok, kojeg je dokazao dobitnik dvije Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg, je hipoksia, ili nedostatak kisika na staničnom nivou. To je slučaj kod degenerativnih bolesti (artritis, arterioskleroza, multipleskleroza, reumatizam, karcinom, itd.). Ozon istovremeno tretira i štiti od većine zaraznih bolesti ( zaušnjaci, ospice, gripa, kolera, tropske groznice, itd.).

Redovitom i pravilnom upotrebom ozona u kući možete omogućiti visoki nivo imuniteta na najčešće bolesti i RELAGATE - imuniziranje zdravstvenih problema iz prošlosti.

OZON I VODA U TIJELU

2/3 ljudskog tijela sastoji se od vode. Od toga 90% čini limfa i 10% krv. Zadatak stanica je da izgaranjem šećera dobiju kisik koji daje energiju. Nakon tog procesa nastaju otpadne tvari ugljični dioksid i voda. Ukoliko postoji nedostatak kisika na staničnom nivou, sagorijevanje neće biti potpuno i kao otpadne tvari nastaju ugljični monoksid i mliječna kiselina. Ljudski organizam se vrlo teško oslobađa od monoksida. Monoksid spriječava hemoglobin da uzima svježi kisik, te dolazi do smanjenja temperature samog tijela. Kao posljedica dolazi do skupljanja mliječne kiseline u organizmu, obavijajući nervna čvorišta (pathways), te se na koncu kalcificiraju i uzrokuju degenerativne bolesti. Stoga je neophodan unos veće količine kisika koji će oksidirati ove toksine. Ukoliko nema unosa veće količine kisika, toksini se i dalje nagomilavaju. Krv će prenositi gust talog i otrovi će se pohraniti u našem tijelu u vidu pretilosti. Voda koja tvori naše tijelo postaje sve prljavija i prljavija. Rezultat je bolest. I tu ozon predstavlja pravu pomoć u eliminiranju otrova u tijelu. Ozon koji uzimamo svakodnevno će, tijekom vremena, očistiti svu tekućinu u našem tijelu, i to na siguran način.

Treba znati da sam kisik ne stvara terapeutski učinak ozona.

OZONIRANA VODA

U svrhu prevencije, glavni učinci mogu se postići redovitim pijenjem ozonirane vode. Voda je fascinantni sastojak i svi se možemo slažiti s tom činjenicom, a evo i zašto ? Kemijski gledano, što je voda = atom kisika vezan za dva  atoma vodika. Kut veze između dva vodikova atoma je promjenljiv, ovisno o količini enerije u molekuli vode. Istraživanja su pokazala da voda čiji je kut 101o je „mrtva“ voda, lišena životodajne energije. Kada se voda destilira kut se povećava na 120o prilikom isparavanja, ali se smanjuje na 101o prilikom kondenzacije i stoga je destilirana voda „mrtva“ voda. Kut od 103o odgovara uobičajenoj vodi. Kut od 106o uzrokuje aktiviranu, energetsku vodu, i postiže se postavljanjem magneta. Najveća moguća energija u tekućoj vodi je pri kutu od 109,5o i to je moguće postići isključivo ozoniranjem vode na 4oC.

Voda iz vodovoda ima određena zagađenja koja nisu otklonjena kroz vodovodni sustav. Ozoniranjem vode uklanjaju se takva zagađenja, pri čemu ozon ne djeluje na minerale, a istovremeno povećava energiju vode sve do kuta od 109,5o. 1l vode potrebno je ozonirati cca. 15-20 min., ili oko 5 min. po čaši (3 dcl).

UDISANJE OZONA

Ozon je siguran za udisanje kada je ispuštan kroz ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ovo je izvanredna terapija za astmu, bronhitis i pneumoniu, posebno u kombinaciji s magnetoterapijom. Naravno da ovakvu terapiju treba provoditi u dogovoru s liječnikom. Udisanje ozona primjenjuje se u Sjevernoj Americi već preko 90 godina. Ozon ispušta kroz maslinovo ulje u kontinuitetu tijekom nekoliko tjedana i ulje se počne mijenjati. Prvo izgubi svoju boju, zatim se počne pijeniti i na kraju prelazi u gel. Ovim postupkom ulje nije oksidirano. Ukoliko se drži u frižideru na 40oF, ovaj gel će čuvati ozon duže od 10 godina. Gel primijenjen na koži upotrebljava se u različitim situacijama: porezotine, ogrebotina, opekline, ujedi insekata, pelenski osip, ekcemi, impetigo, herpes, itd. Snažnim umasiravanjem u tijelo od strane treniranog terapeuta, tijekom vremena oboljelima od multipleskleroze omogućava da ponovno upotrebljavaju svoje udove. Ozonirani gel je 95% učinkovit kao ozon plin. Ozonirani gel prelazi u tekućinu čim postigne temperaturu kože.

Kombinacija ozona, vježbe, nutricionizma, aloe vere i ekstrakt YAM osigurati će vam veću vitalnost i manje degenerativnih bolesti u starosti.

UZROK I PREVENCIJA OD KARCINOMA (Saul Pressman)

Danas nam je razumljiv kemijski mehanizam disanja i fermentacije (vrenja) na staničnom nivou. Zahvaljujući radu dr. Otto Warburga iz 1926. god. poznato nam je da ako stanica nema više od 40 % kisika, koji joj je inače potreban za normalno funkcioniranje, njeno disanje je neosporno narušeno. Ovakvo stanje uzrokuje da stanica započne fermentaciju šećera anaerobno pri čemu stvara ugljični monoksid i mliječnu kiselinu, te samo šestinu (1/6) energije koja nastaje prilikom normalne stanične aerobne oksidacije. Stanica gubi svoj regulator rasta i počinje divlje rasti = karcinom.

Ovakav nedostatak kisika ili hipoksia, može biti posljedica različitih faktora. Npr. neki otrovi mogu doći do stanica i sprječavati dolazak kisika, tj. kanal kojim pojedina žlijezda provodi izlučivanje može biti začepljen, kao što je kod karcinoma dojke uzrok u začepljenju limfne žlijezde. No bez obzira na uzrok pomankanja kisika, rezultat je isti. Čim se nivo kisika oko stanice smanji, ukoliko stanica ne umre, nastaje karcinom.

Sve karcinogene tvari narušavaju stanično disanje. No nije bit u tim karcinogenim tvarima, već u staničnom nedostatku kisika.

Ozon ima sposobnost da nas zaštiti od nastanka karcinoma. Ukoliko je omogućena dovoljna količina kisika stanicama, tako da ona nikad ne padne ispod 60%, stanice će ostati zdrave, osim ukoliko ne nastupi kemijsko ili radioaktivno trovanje.

Mnogi ljudi danas koriste ozon generatore kako bi održavali visoki stanični nivo kisika s ciljem sprječavanja bolesti. Ozon se može unositi u tijelo na različite načine. Možete piti ozoniranu vodu, uvoditi ga u uho ili možete imati ozon ogrtač kojeg oblačite nakon toplog tuša i omogućavate ozonu da uđe u vaše tijelo putem kože, koja je inače najveći ljudski organ. Također ozon možete unositi rektalnim i vaginalnim putem.

Ljudi često pitaju dali bi trebali nastaviti uzimanje ozona cijeli život. Medicinski stručnjaci kažu: ako želimo ukloniti otrove iz našeg tijela svaki dan i zaštiti stanice od pomankanja kisika i toga da postanu anaerobne, da trebamo uzimati ozon svakodnevno što je vrlo mala cijena za traženi rezultat. Kao što je prije rečeno, kada stanica ne prima dovoljno kisika, ona fermentira šećer tako da proizvodi mliječnu kiselinu. Ova mliječna kiselina akumulira se u tkivima i uzrokuje mnoge probleme. Za njeno uklanjanje, neophodna je duboka masaža mišića s ozoniranim maslinovim uljem uz primjenu ozoniranog ogrtača ili ozonirane saune. To će oksidirati mliječnu kiselinu i omogućiti da bude uklonjena iz tijela.

Mnogo se govori o kolesterolu i naslagama na arterijama. Također se mnogima preporučuju brojne dijete kako bi im se  pomaglo u smanjenom unošenju kolesterola putem ishrane. Bez obzira na prehranu, kolesterol se proizvodi u tijelu kao prirodno sredstvo za podmazivanje i najnovija istraživanja pokazuju da kolesterol koji se unosi kroz prehranu nije direktno povezan s količinom kolesterola u tijelu. Problem je očito uzrokovan klorom koji reagira s kolesterolom i uzrokuje da se zgruša na stijenkama arterija, stvarajući plak. Izvori klora su brojni, ali glavni su: svakodnevno konzumiranje  klorirane vode i soli u hrani. Nakon što se ozon uzima neko vrijeme, on čisti arterije tako što oksidira plak, čisteći sistem tako da krv može slobodno kolati. Ozon također smanjuje zgrušavanje crvenih krvnih stanica, omogućavajući im da prenose kisik u pluća, povećavajući njihovu fleksibilnost, što je ključno za kapilarsku mikrocirkulaciju.

SUPEROKSIGENIZACIJA ZA ZDRAVLJE

Kisik je najvitalniji element potreban za ljudski život, te je ključ element dobrog zdravlja. Bez vode možemo preživjeti tjedan dana, bez hrane mjesec dana, ali bez kisika možemo živjeti samo nekoliko minuta. Kisik je životodajni element, tj. element koji podržava život. Sve tjelesne aktivnosti trebaju kisik. Putem oksidacije, tijelo stvara toplinu i energiju iz goriva, te uklanja otpadne tvari i mikrobe. Naše tijelo je 2/3 voda. Od toga vodenog dijela 10% čini krv, a 90% čini limfa. Budući da je po težini voda u našem tijelu 8/9 kisik, dakle mi smo preko 50% sačinjeni od kisika. Najbolji način da poboljšamo zdravlje je da oksigeniziramo svaku stanicu u našem tijelu. Što više imamo kisika u našem sistemu, proizvodimo više energije i efikasnije uklanjamo otpadne tvari. Dobro zdravlje ovisno je o proizvodnji, podržavanju i tijeku energije koja se dobiva okidacijom šećera. Oksidacija je centrala metabolizma, cirkulacije, disanja, probave, uzimanja hranjivih sastojaka i uklanjanja otpadnih tvari. Kisik pročišćava krv, održavajući je čistom od nagomilavanja staničnog otpada. Dovoljnja količina kisika omogućava organizmu da se obnavlja i održava imunološki sistem. Zdrave stanice trebaju šećer, aminokiseline, minerale, hormone, enzime i kisik.

Uzrok karcinoma

Dobro je poznata veza između nedostatka kisika i oboljenja. Nedostatak kisika može uzrokovati bilo što, od laganog umora do, po život opasnih, oboljenja. Dr. Otto Warburg dobio je Nobelovu nagradu 1931. god. i 1944. god. za otkrivanje uzroka nastanka karcinoma. Rekao je: „Karcinom ima samo jedan glavni uzrok. Primarni uzrok karcinoma je zamjena normalnog oksidativnog staničnog disanja s anaerobnim (bez kisika) disanjem stanica“. Jednom kada raspoloživi kisik na staničnom nivou padne ispod 60% od inače normalnog, stanica je prisiljena da prijeđe na lošiju metodu proizvodnje energije – fermentaciju (vrenje). Stanica se ne može (ili vrlo teško) vratiti na prvobitni oksidativni sistem, te gubi svoj regulator reproduciranja. Stanica započinje divlje reproducirati svoje kopije, te nastaje karcinom. Dr.Warburg istaknuo je da svaki sastojak koji lišava stanicu potrebnog kisika je karcinogeni sastojak, ukoliko stanica nije trenutno uništena. Godine 1966., također je istaknuo, da je beskorisno istraživati nove karcinogene spojeve, budući da je posljedica svakog jednaka, stanični nedostatak kisika.

Potvrda rada Dr.Warburga

Nacionalni institut za proučavanje karcinoma podržao je otkrića Dr.Warburga. Njegova istraživanja nastavio je Dr. Harry Goldbatt, koji je objavio rezultate svojih istraživanja 1953. god. Njegova istraživanja potvrdila su da nedostatak kisika ima glavnu ulogu u uzrokovanju stanice da postane karcinogena.

Dr. Albert Wahl je rekao „Bolest je posljedica pomanjkanja oksidativnih procesa u tijelu što dovodi do akumuliranja otrova. Ovi otrovi su uobičajeno spaljeni pri normalnoj oksidaciji“.

Dr. Wendell Hendricks napisao je „Karcinom je stanje unutar tijela gdje je oksidacija postala toliko slaba da tjelesne stanice degeneriraju bez kontrole. Tijelo je prepunjeno otrovima tako da podiže tumor masu kako bi zaklonio te otrove i uklonio ih iz glavnih aktivnosti unutar tijela.“ Dr. Hendricks nadalje tvrdi: „Pravi uzrok alergija je slabiji oksidativni proces unutar tijela, što uzrokuje da je tijelo osjetljivo na sastojke koji se unose.  Samo kada se oksidativni mehanizam podigne na viši nivo učinkovitosti, osjetljivost nestaje.“ Dr. Strphen Levine tvrdi „Hipoksia, odnosno nedostatak kisika u tkivima je temeljni uzrok degenerativnih bolesti.“

Dr.Norman McVea rekao je: „kada tijelo ima dovoljno kisika u mogućnosti je ispravno ukloniti otpadne tvari iz ljudskog organizma. Prirodni imunitet postiže se kada tijelo nije natovareno s gustim naslagama otrova.“

Dr.Michael Carpendale 1980. god. istaknuo je: „Selektivnost ozona sprječava rast karcinogenih stanica kod ljudi. Očigledno je da je mehanizam zaštite od oštećenja ozonom kod karcinogenih stanica oslabljen.“

Svjedočenja ovih istraživanja su uvjerljiva. Kisik ima primarnu ulogu u zdravlju i dobrom osjećanju. Važno je istaknuti da strah, briga i depresija sprječavaju slobodno disanje i na taj način smanjuju unos kisika.

POSTIZANJE SUPEROKSIGENIZACIJE

Kako možemo omogućiti da naše tijelo bude dovoljno oksigenizirano kako bi uklonilo otrove i bilo zaštićeno od nastanka ili imalo ispravni tretman oboljenja? Znanstvene studije stalno iznova dokazuju da medicinski ozon, ispravno unesen u tijelo, te ponavljanjem unosa, uklanja otrove i onesposobljuje viruse, bakterije, gljivice, protozou i karcinom u oboljelim stanicama. Sve štetne bakterije i virusi su anaerobni i ne mogu preživjeti u atmosferi bogatoj kisikom.

ŠTO JE OZON?

Kemijski, ozon je kisik s dodanom ekstra molekulom. Električno, ozon je kisik s višim nivoom energije. Nestabilan je i visokoreaktivan.

U prirodi postoji kružni tok kisika kao i kružni tok vode. Kisik se oslobađa fotosintezom bilja na zemlji ili fitoplanktona u oceanima i podiže se u atmosferu na 25-30 milja, gdje se obogaćuje energijom uslijed ultraljubičastog spektra energije sunca, te tako nastaje ozon. Ozon je teži od zraka i počinje se spuštati. Momentalno se veže na čestice u zraku koje dotakne, oksidirajući ih, i tako čisti zrak. Ukoliko sretne vodenu paru, veže se na nju, stvarajući vodikov peroksid. Kiša i snijeg prirodno sadrže hidrogen peroksid. To je razlog zašto bilje bolje raste uslijed  zalijevanja kišom u odnosu na umjetno zalijevanje.

Na zemlji, ozon se spaja sa svim vrstama zagađenja, oksidira ih i čisti zrak.

Neispravno se krivilo ozon u vezi sa smogom. Ozon je prisutan u smogu samo dok je u prolazu. U smogu prisutan je ugljični monoksid i ugljikovodici. Smog nastaje uslijed fotoelektričnog učinka sunčevih zraka koje djeluju na ugljični monoksid i dušični dioksid u atmosferi, koji su krajnji proizvod izgaranja ugljikovodika. Ozon koji je prisutan u atmosferi proizveden je u prirodi i on se spaja s zagađenjem iz razloga suprotnog polariteta – nastoji ih oksidirati i očistiti zrak. Problem je u tome što nema dovoljno ozona da se dovrši čišćenje.

Ozon također nastaje blizu zemlje prilikom sjevanja munja. Svježi miris u zraku koji možemo osijetiti nakon grmljavinskih nevremena je ozon tj. nakon nekog vremena kisik. Količina ozona koja nastaje prilikom prosjećnog nevremena je tri puta veće nego što propisuje US EPA.

Hidrogen peroksid, partner ozonu, još se naziva oksigenizirana voda, budući je voda s ekstra molekulom kisika. Nalazimo ga u kiši i u snijegu, u svježem voću i povrću, u prvom majčinom mlijeku koje omogućava bebi da se može boriti protiv infekcija sve dok se bebin imunološki sistem ne razvije tako da je u stanju sam proizvoditi hidrogen peroksid. U tjelesnoj imunološkoj  zaštiti, hidrogen peroksid se oslobađa s T-stanicama kako bi se uništilo bakterije, viruse i gljivice koje napadaju tijelo.

Krvne pločice oslobađaju hidrogen peroksid na čestice u krvi koje susretnu. Hidrogen peroksid nastaje u tijelu tako što se veže voda s kisikom, ukoliko ima dovoljna količina kisika na raspolaganju. Važnost visokog nivoa kisika je očigledna.

U debelom crijevu, acidofilni lactobacil proizvodi hidrogen peroksid koji drži pod kontrolom uvijek prisutnu  gljivicu kandidu da se ne bi nekontrolirano razmnožila. Kada se kandida proširi izvan crijeva, ona više nije pod prirodnim sistemom kontrole i može se nastaniti u organima, uzrokujući sindrom kroničnog umora i alergijsku hiperosjetljivost. Kupanje u vodikovom peroksidu je najbolji način da dospije u tijelo i nije skupo. 3% hidrogen peroksida može se proizvesti „bubblingom“ tako da se ozon propušta  kroz hladnu vodu određeno vrijeme. Hidrogen peroksida, u medicinskoj upotrebi prvo je primjenjivao Dr. Edward Carl Rosenow istražujući i tretirajući pacijente na Mayo klinici preko 60 godina. Kombinacija ozona i hidrogen peroksida omogućuje svijetu zdraviju budućnost.

Po čemu se razlikuju oboljele stanice od zdravih stanica?

Sve stanice se opskrbljuju energijom koja potječe od glukoze, ali zdrave stanice spaljuju glukozu u kisiku putem oksidacije, dok nezdrave stanice fermentiraju glukozu anaerobno, proizvodeći velike količine mliječne kiseline. Fermentacija ili vrenje proizvodi šest puta manju količinu (1/6) energije koja inače nastaje oksidacijom, tako da karcinomne stanice neprestano gladuju energijom, dakle imaju veliki apetit za šećerom. Ovaj rasipan metabolizam održava se i dominira sve dok nivo kisika intenzivno ne naraste.

Zdrave stanice koje imaju dovoljno kisika i hranjivih sastojaka stvaraju enzim koji ih obavija i štiti od napada. Sve dok stanica održava enzim koji ju obavija, sigurna je od napada virusa i ozon ih ne može oštetiti. Stanice koje gladuju za kisikom ne mogu proizvesti dovoljno enzima koji bi osnažili njenju stijenku i stoga su ranjive na napad uvijek prisutnih virusa i drugih patogena. Patogeni mikrobi nemaju enzimski omot. Kada je ozon uveden u to područje, on napada mikrobe koji nemaju enzimsku zaštitu i bolesne stanice s nedostatnim enzimima. Ozon ih oksidira, tako da se mogu odstraniti iz tijela.

SLOBODNI RADIKALI

Slobodni radikali su atomi s nesparenim elektronima, prirodna pojava u biokemijskim reakcijama. Bez njih ne bi bile moguće kemijske reakcije, a stoga niti život. Karakteristike slobodnih radikala vrlo su različite. Neki su otrovni za sve žive stanice, dok su drugi otrovni samo za najosjetljivije stanice. Jednostruki kisik O1 je visokoreaktivan koristan slobodni radikal koji djeluje kao čistač ostalih štetnih slobodnih radikala. Kisik se spaja s njima i time ih čini bezopasnim, te na taj način štiti stanice od oštećenja.

Takozvani antioksidans enzimi vrlo su popularni kao nadomjestak u prehrani zahvaljujući snažnoj propagandi. Oni nisu uopće antioksidansi, nego su slobodni radikali čistači i podržavaju enzime, te su se kao takvi pokazali kao pomoć u zaštiti poluzdravih stanica od oštećenja uslijed slobodnih radikala.

OZON I SLOBODNI RADIKALI - W. Forest

Život ne bi bio moguć bez slobodnih radikala. Ipak, neki slobodni radikali su opasni. Jednostruki kisik O1 je visokoreaktivan koristan slobodni radikal koji djeluje kao čistač ostalih štetnih slobodnih radikala. Kisik se spaja s njima i time ih čini bezopasnim, te na taj način štiti stanice od oštećenja. Zdrave stanice imaju enzim koji ih obavija i štiti od djelovanja tog kisika. Mikroorganizmi koji uzrokuju oboljenja nemaju tu enzimsku zaštitu i stoga vrlo lako mogu biti uništeni kisikom. Ovim jednostavnim mehanizmom, ozon razlikuje „prijateljske i neprijateljske“ stanice, stoga i napada isključivo patogene, tj. stanice koje su oštećene i inficirane, znači stanice koje su bez enzimskog omotača. Superkisik pomaže u smanjivanju različitih poremećaja.

Dugotrajna upotreba dodataka prehrani može voditi ka tome da oslabi unutarnji biokemijski proces koji bi normalno stvarao enzime u organizmu. U svakom slučaju, uzimanje dodataka prehrani, ne rješava uzrok problema, nedostatak kisika na staničnom nivou koji uzrokuje slabost stanice da stvaraju enzime koji ih štite.

PATOLOGIJA SLOBODNIH RADIKALA

Između ostalih faktora smatra se da životni vijek osobe ovisi o šteti koju su slobodni radikali prouzročili na DNK uzrokujući degenerativna oboljenja kao što su dijabetes, artritis, arteroskleroza, Parkinsonova i Alzheimerova bolest.

Slobodni radikali nastaju u našim stanicama tijekom disanja i probave šećera. Atomi normalno sadrže jednak broj parnih elektrona. Za vrijeme kemijske reakcije elektroni postaju trenutno nespareni, dopuštajući da nastupi reakcija. Ukoliko, elektron ostane nesparen (odvojen) uzrokuje neravnotežu i postaje slobodni radikal. Ovaj neizbalansiran slobodni radikal može oštetiti stanicu koja nema neophodnu enzimsku zaštitu. Kod zdravih stanica, ovi enzimi štite stanicu od oštećenja slobodnih radikala. Kada zdravlje stanice oslabi, slobodni radikali mogu oštetiti stanicu. Smatra se da do degenerativnih oboljenja dolazi na taj način.

Možemo ograničiti oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima tako da se naoružamo čistačima kao što su vitamin E, C, A, beta karoten i selen.