Ozon se smatra najučinkovitijim i najjeftinijim načinom dezinfekcije u mnogim razvijenim zemljama poput SAD-a, Njemačke, Engleske, Francuske i Japana, te je odobren od strane američkog FDA (Food and Drug Agency) kao antibakterijski tretman.

Najčešća upotreba ozona:

• dezinficijens vode i zraka,
• u prehrambenoj industriji,
• dezinfekcija sustava za hlađenje,
• održavanje tla,
• ekologiji,
• zbrinjavanju otpadnih voda,
• u industrijskim postrojenjima,
• u medicini,
• restauraciji nakon požara,
• kemijskoj sintezi,
• kao sterilizator na farmama, itd.

Ozon je danas u širokoj upotrebi u industriji za dezinfekciju i izbjeljivanje. Za razliku od klora kao dezinficijensa za pročišćivanje bazena i vode ozon ne radi otrovne spojeve s organskim molekulama i ne ostaje u vodi nakon sterilizacije.

Filteri za vodu na bazi ozona zdraviji su i čišći nego na bazi klora.

Ozon je vrlo snažno oksidativno sredstvo te je u stanju razgraditi organska zagađenja do oblika koji se dalje normalno razlaže u prirodi.

Na taj način mogu se zbrinuti i gradske otpadne vode.

Na sličan način, tretiranjem ozoniziranom vodom može se rješavati i zagađenje tla.

Pozitivni učinci mogu se primjeniti i u ekološkoj poljoprivredi i povećanju prinosa.

Ozon ujedno razgrađuje jedan od glavnih zagađivača, PCB (poliklorirani bifenil), u za okolinu manje štetne molekule.

Ozon se također može koristiti i kao sredstvo za sterilizaciju instrumenata u medicini.

U medicini se koristi i kao dezinficijens za sterilizaciju operacionih dvorana, kao supstanca koja je sposobna promijeniti ravnotežu antioksidanasa i prooksidansa u tijelu. U tijelu se aktivni kisik proizvodi uz hipokloridni ion u bijelim krvim zrncima, gdje je jedan od načina za zaustavljanje i suzbijanje infekcije.

Njegova uporaba u medicinskoj terapiji pokazala se posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje.

Oksigenacija tkiva ozonom ne koristi se samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana bradavica, madeža i sl.

Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na različite načine korišten još od polovice 19 st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920. godinu u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrđuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od obične prehlade preko raznih drugih virusnih i malignih oboljenja, u današnje vrijeme se broje u tisućama.

Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnih terapija u koje spadaju terapija ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje naime zbog nakupljanja toksina u tijelu, koje su u normalnim uvjetima oksidirane kisikom. Uz dovoljnu količinu kisika organske tvari razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez problema izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.) toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatnim uzimanjem aktivnog kisika u organizam čiste se nakupine toksina i omogućava normalan rad organizma. Stanje hipoksije također podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljno okruženje za život i rast .

Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih desetljeća (preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika nije čudo da porast broja oboljelih od raka i sličnih malignih bolesti vrtoglavo raste iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne što terapiju ozonom čini važnom karikom u modernim terapijskim metodama.

Postoje različite metode primjene ozona; npr. rektalna insuflacija, kojom se pacijentu kroz cjevčicu ozon dovodi u tijelo, zatim tkz. ozonski šatori i ozonske saune, gdje se ozon apsorbira kroz pore na koži, autohemoterapija, koju su Njemci koristili još davno, tako da se pacijentu uzme dio krvi, ozonizira ga se, i vrati natrag u krvotok, i možda najjednostavnija metoda - unos ozonizirane vode oralnim putem.

Popis bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom pokazuje utjecaj: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis, Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd.